Holografski svemir

U filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera započinje kada iz robota R2D2-a izađe zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodimenzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od čuda, gleda dok skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Keno-bi da joj dođe u pomoć. Slika predstavlja hologram, trodimenzionalni prikaz napravljen pomoću lasera, a tehnološka magija potrebna da se izrade takve slike izvanredna je. Međutim, ono što još više začuđuje jest činjenica da neki znanstvenici počinju vjerovati kako je i sam svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje ni više stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu potragu.

Drugim riječima, postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu - od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji - također samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena. Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu, David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa Sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika Languages ofthe Brain (Jezici mozga). Začudo, Bohm i Pribram do svojih su zaključaka došli neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera. Bohm se u holografsku prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemoći standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki.