• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Obligaciono pravo - opšti deo
    Obligaciono pravo - opšti deo

    Obligaciono pravo - opšti deo

    - 1. Nije preterano reći da je gotovo ceo život ljudi protkan obligacijama. Sve što drugima dajemo i od drugih dobijamo ima karakter nekakve „činidbe”. I dajemo što smo na to obavezni, i dobijamo stoga što na to imamo pravo. Jednom rečju, stalno smo u obligacionom odnosu sa nekim. Tako je bilo skoro oduvek, i tako će ostati još zadugo. Nauka koja se bavi obligacionim odnosima veoma je stara, ali i veoma mlada u isto vreme. Stara je jer izučava oveštale pravne institute, mlada je jer joj život dodaje stalno i nove zadatke. A kad se saberu i jedni i drugi, od njih izraste čitava planina, pred kojom se svaki pojedinac oseća nejakim.
    Izučavati obligaciono pravo nije lako baš zbog obilja materije koju obuhvata. Iz istih razloga, njega je teško izložiti i Udžbeniku. Jer meću korice udžbenika niti može niti treba da uđe sve što bi obligaciono pravo zahtevalo, već samo ono što čini njegovu suštinu. Međutim, praksa pokazuje da nemamo čvrstih normi o tome kakav i koliki udžbenik treba da bude, već da sve zavisi od lične procene i odluke autora. Pišu se i suviše opširni i suviše kratki udžbenici, iako im je svrha ista. Ova neujednačenost ne bi bila dostojna pomena kad ne bi ishodila u nejednaku obaveštenost studenata pojedinih fakulteta o istoj pravnoj disciplini. Jer skoro svaki fakultet ima i svoj udžbenik.

    2. Pri takvom stanju stvari meni se nametnulo pitanje koji uzor slediti. Opredelio sam se za stanovište da udžbenik ne treba da bude ni suviše opširan ni suviše štur. Ako je namenjen prvenstveno studentima, njegov obim mora biti podešen njihovim potrebama i mogućnostima razumevanja. Preopširan udžbenik zastrašuje i dezorijentiše mlade čitaoce jer ih čini nesposobnim da odvoje glavno od sporednog, da sagledaju celinu sastavljenu od delova koji su međusobno čvrsto povezani. Jednom rečju, oni se izgube u moru podataka pa ne vide ono što bi trebalo da vide. S druge strane, štur udžbenik ne pruža studentu dovoljno potrebnih informacija teorijske prirode i ne podstiče ga na razmišljanje. Čitajući ga student stiče utisak da su pravna pravila nekakve dogme u koje niko ne sumnja. Obe ove vrste nedostataka mogu, čini mi se, biti izbegnute samo u udžbeniku srednje veličine, pod uslovom da je u njemu postignut sklad između obuhvatnosti i dubine. To je bio moj cilj, a da li sam i u kojoj meri uspeo da mu se približim kazaće čitaoci.

    3. Trudio sam se da materiju izlažem običnim rečima koje su svakome razumljive, smatrajući da jezik ne kvari nauku, već nauka jezik. U pravničkom umenju, o kome je ovde reč, ima mnogo suve logike, koja se pretvara u još suvlja nadmudrivanja. Takva suvoparna materija nema mnogo izgleda da veže za sebe pažnju čitaoca, a kamoli da mu prianja za dušu i ostaje u pamćenju. Da bi je učinio iole primamljivom, nastojao sam koliko toliko da pišem živim jezikom.

    Vodio sam računa o tome da pored oduševljenja za vlastiti duhovni život treba imati i oduševljenje za one koje pisac želi naučigi da duhovno žive.

    4. Ovaj udžbenik namenjen je studentima Pravnog fakulteta u Kragujevcu i | Pravnog fakulteta u Nišu. U izvesnoj meri, on može biti od pomoći i diplomiranim pravnicima, pri njihovom praktičnom i teorijskom radu na pojedinačnim pitanjima obligacionog prava.
    Obligaciono pravo - opšti deo

    Više detalja
    Šifra: 41147
    1.872 rsd
    stara cena: 2.080 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    - 1. Nije preterano reći da je gotovo ceo život ljudi protkan obligacijama. Sve što drugima dajemo i od drugih dobijamo ima karakter nekakve „činidbe”. I dajemo što smo na to obavezni, i dobijamo stoga što na to imamo pravo. Jednom rečju, stalno smo u obligacionom odnosu sa nekim. Tako je bilo skoro oduvek, i tako će ostati još zadugo. Nauka koja se bavi obligacionim odnosima veoma je stara, ali i veoma mlada u isto vreme. Stara je jer izučava oveštale pravne institute, mlada je jer joj život dodaje stalno i nove zadatke. A kad se saberu i jedni i drugi, od njih izraste čitava planina, pred kojom se svaki pojedinac oseća nejakim.
    Izučavati obligaciono pravo nije lako baš zbog obilja materije koju obuhvata. Iz istih razloga, njega je teško izložiti i Udžbeniku. Jer meću korice udžbenika niti može niti treba da uđe sve što bi obligaciono pravo zahtevalo, već samo ono što čini njegovu suštinu. Međutim, praksa pokazuje da nemamo čvrstih normi o tome kakav i koliki udžbenik treba da bude, već da sve zavisi od lične procene i odluke autora. Pišu se i suviše opširni i suviše kratki udžbenici, iako im je svrha ista. Ova neujednačenost ne bi bila dostojna pomena kad ne bi ishodila u nejednaku obaveštenost studenata pojedinih fakulteta o istoj pravnoj disciplini. Jer skoro svaki fakultet ima i svoj udžbenik.

    2. Pri takvom stanju stvari meni se nametnulo pitanje koji uzor slediti. Opredelio sam se za stanovište da udžbenik ne treba da bude ni suviše opširan ni suviše štur. Ako je namenjen prvenstveno studentima, njegov obim mora biti podešen njihovim potrebama i mogućnostima razumevanja. Preopširan udžbenik zastrašuje i dezorijentiše mlade čitaoce jer ih čini nesposobnim da odvoje glavno od sporednog, da sagledaju celinu sastavljenu od delova koji su međusobno čvrsto povezani. Jednom rečju, oni se izgube u moru podataka pa ne vide ono što bi trebalo da vide. S druge strane, štur udžbenik ne pruža studentu dovoljno potrebnih informacija teorijske prirode i ne podstiče ga na razmišljanje. Čitajući ga student stiče utisak da su pravna pravila nekakve dogme u koje niko ne sumnja. Obe ove vrste nedostataka mogu, čini mi se, biti izbegnute samo u udžbeniku srednje veličine, pod uslovom da je u njemu postignut sklad između obuhvatnosti i dubine. To je bio moj cilj, a da li sam i u kojoj meri uspeo da mu se približim kazaće čitaoci.

    3. Trudio sam se da materiju izlažem običnim rečima koje su svakome razumljive, smatrajući da jezik ne kvari nauku, već nauka jezik. U pravničkom umenju, o kome je ovde reč, ima mnogo suve logike, koja se pretvara u još suvlja nadmudrivanja. Takva suvoparna materija nema mnogo izgleda da veže za sebe pažnju čitaoca, a kamoli da mu prianja za dušu i ostaje u pamćenju. Da bi je učinio iole primamljivom, nastojao sam koliko toliko da pišem živim jezikom.

    Vodio sam računa o tome da pored oduševljenja za vlastiti duhovni život treba imati i oduševljenje za one koje pisac želi naučigi da duhovno žive.

    4. Ovaj udžbenik namenjen je studentima Pravnog fakulteta u Kragujevcu i | Pravnog fakulteta u Nišu. U izvesnoj meri, on može biti od pomoći i diplomiranim pravnicima, pri njihovom praktičnom i teorijskom radu na pojedinačnim pitanjima obligacionog prava.
    Obligaciono pravo - opšti deo

    Br.strana: 475

    Povez: mek, 24 cm

    God.izdanja: 2021.

    Izdavač: Pravni fakultet - Niš

    ISBN: 9788671482820

    Dostupnost: Trenutno na lageru.
    Komentari čitalaca

  • Neregistrovani korisnik, 21.03.2023 08:02

  • Knjiga je odlična📚

    Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.