Pravila sociološke metode

Emile Durkheim - Pravila sociološke metode

U Pravilima sociološke metode, Emile Durkheim nas uvodi u područje devijantnosti iskazujući kako je zločin normalna pojava i k tome neizbježan, kako zločin susrećemo u svim dosadašnjim društvima i kako je najprisutniji u razvijenim državama.

Emile Durkheim drži kako svi ljudi nisu jednako odani zajedničkim moralnim normama i društvenim vrijednostima. Svatko od nas je izložen različitim socijalnim utjecajima i naprosto nije moguće postići potpunu socijalnu jednakost. Durkheim gotovo utopistički prilazi ideji društva svetaca, sastavljenog od savršenih pojedinaca, u kojem ne bi bilo ni zločina, ni razbojstava, u kojem bi se skrbilo da ne dolazi do društvenog prijestupa.

Područje od iznimnog interesa, jesu samoubojstva. Ovdje se nameće i jedno generalno pitanje koliko je samoubojstvo sociološki problem. Emile Durkheim je pojavnost samoubojstva istraživao temeljem statističkih podataka u nizu zemalja hoteći doći do nekih zajedničkih konstanti u nekom vremenskom periodu. Tako će on ustvrditi kako samoubojstva u biti nemaju nikakve veze s geografskim položajem, političkim činima, genetskim predodređenjem itd. Osim toga on će ustvrditi kako Židovi imaju najmanju stopu samoubojstva, protestanti značajnu, a ateisti najveću. I dalje, najčešći je kod samaca, manje kod oženjenih, rjeđi u brakovima s djecom, a najrjeđi u obiteljima s puno djece.

Poznata je njegova teza : Samoubojstvo se mijenja obrnuto razmjerno stupnju integriranosti društvenih grupa kojima pripada pojedinac.

Svoju tipologiju samoubojstava, Durkheim će urediti ovako:
- Egoističko samoubojstvo, koje susrećemo onda kada je ljudima onemogućeno upravljati svojom sudbinom, kada ne postoje životni razlozi (zbog nedaća), kada su socijalne i moralne norme jednostavno upitne. Sredina ili nema osjećaj pomoći ili jednostavno ima distancu, a akter čina u svojoj odlučnosti drži kako je to jedini način (oduzimanje života), da okonča svoje patnje.