Sedam japanskih priča
Ðuniciro Tanizaki (1886–1965), po mnogima najveći japanski pisac moderne epohe, još je za života postao klasik i jedan od najprevođenijih pisaca posle Drugog svetskog rata.
Ova knjiga donosi sedam antologijskih priča velikog majstora pripovedanja, koje obuhvataju pola veka njegovog književnog rada.
"Majstor tetoviranja" (l910) jeste sadomazohisticka basna o umetniku kome se ostvaruje želja da istetovira kožu savršene žene. "Strah" (1913), priča o čoveku "s mučnom, idiotskom boljkom, jednom vrstom neuroze, fobije od voza" smeštena je u moderni gradski ambijent tramvaja i gužvi koji su podjednako uznemirujući kao i utvare iz prošlosti. Priča "Lopov" (1921) napisana je jednostavnim stilom i otkriva drukčiji poremećaj koji glavni junak priznaje ("Nisam napisao nijednu neiskrenu reč ovde"). U "Pupoljku"(1922) Tanizaki zalazi u skoro nadrealnu fantaziju: Okada, kome je zdravlje isisala mlada ljubavnica, postaje žrtva strašnih halucinacija. Još jedna piščeva okrutna lepotica jeste i darovita junakinja "Šunkininog portreta" (1933), verovatno najlepša u nizu priča koje i po svom stilu i tematici otkrivaju njegovo divljenje prema tradicionalnoj japanskoj kulturi. Tema slepila – koje se u Tanizakijevom svetu često dovodi u vezu s ljubavlju – javlja se i u "Slepčevoj priči" (1931), u kojoj se slepi sluga i lepa gospodarica nalaze u najnasilnijem razdoblju japanske istorije, u XV veku građanskog rata. "Most snova" (1959) ispovest je mladića opsednutog sećanjem na majku, koje je prožeto grižom savesti.
Ovaj naslov je trenutno RASPRODAT
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
Ova knjiga donosi sedam antologijskih priča velikog majstora pripovedanja, koje obuhvataju pola veka njegovog književnog rada.
"Majstor tetoviranja" (l910) jeste sadomazohisticka basna o umetniku kome se ostvaruje želja da istetovira kožu savršene žene. "Strah" (1913), priča o čoveku "s mučnom, idiotskom boljkom, jednom vrstom neuroze, fobije od voza" smeštena je u moderni gradski ambijent tramvaja i gužvi koji su podjednako uznemirujući kao i utvare iz prošlosti. Priča "Lopov" (1921) napisana je jednostavnim stilom i otkriva drukčiji poremećaj koji glavni junak priznaje ("Nisam napisao nijednu neiskrenu reč ovde"). U "Pupoljku"(1922) Tanizaki zalazi u skoro nadrealnu fantaziju: Okada, kome je zdravlje isisala mlada ljubavnica, postaje žrtva strašnih halucinacija. Još jedna piščeva okrutna lepotica jeste i darovita junakinja "Šunkininog portreta" (1933), verovatno najlepša u nizu priča koje i po svom stilu i tematici otkrivaju njegovo divljenje prema tradicionalnoj japanskoj kulturi. Tema slepila – koje se u Tanizakijevom svetu često dovodi u vezu s ljubavlju – javlja se i u "Slepčevoj priči" (1931), u kojoj se slepi sluga i lepa gospodarica nalaze u najnasilnijem razdoblju japanske istorije, u XV veku građanskog rata. "Most snova" (1959) ispovest je mladića opsednutog sećanjem na majku, koje je prožeto grižom savesti.
Br.strana: 267
Povez: broširan
God.izdanja: 2012..
Izdavač: Tanesi
ISBN: 978-86-81567-52-4