Semelvajs
Prihvaćen kao pisac jednog velikog romana (Putovanje na kraj noći) i odbačen kao pisac jednog velikog pamfleta (Bagatele za jedan pokolj), L.-F. Selin predstavlja onu raspomamljenu, gnevnu i raspetu generaciju pisaca ovoga veka čiji su unutrašnji mir i nemir uslovljeni idejama o boljem čoveku i društvu kao gotovoj stvari, o napretku kao čovekovom samousavršavanju, nezavisno od Boga i morala, i – nasuprot tome – teskobom, očajem i izubljenošću sred svih „blagodeti“ ideologija i tehnologija. Našavši se sred tog vrtloga, preosetljiv i prenapregnut, Selin se zaglavio u pometnji svoga vremena: kako su okolnosti delovale na njega, tako je i on – pobunjen u samoodbrani – nasrtao na nji, ne birajući sredstva i ne štedeći snagu. Često je to bila nadmoć jednog istančanog i pravednog duha, ali i euforija gnevnog, zajedljivog i zlonamernog pripadnika sveta u pometnji. Između te dve krajnosti grčio se otpor, uspon i pad ovog predstavnika generacije jednog protivureSelin čnog stoleća. Selinovo delo – u suštini odraz vremena i položaja svoga tvorca u tom vremenu – počelo je sa spisom Semelvajs. Iako je ovaj panični životopis mađarskog lekara Semelvajsa bila Selinova doktorska disertacija na studijama medicine, ispostavilo se da je ova biografija duboko povezana sa Selinovom lekarskom karijerom i književnom avanturom, sa njegovim društvenim i duhovnim dilemama i nesporazumima.