Sretni princ i druge bajke

Bio je rođendan infantin. Bilo joj je baš dvanaest godina i sunce je jarko sjalo u
dvorski vrt.
Iako je bila istinska princeza i infanta španjolska, imala je samo jedan rođendan svake
godine, kao i djeca najsiromašnijega svijeta pa je dakako jako važno bilo cijeloj zemlji da
tom prilikom bude zaista lijep dan. I zaista je bio baš lijep dan. Visoki prutasti tulipani
ukočili se na svojim stabljikama kao dugi redovi vojnički, izazovno gledali kroz travu na
ruže i govorili: – Mi smo baš tako divni kao i vi.
Grimizni su leptiri lepršali sa zlatnim prahom na krilima i pohađali svaki cvijet redom;
mali se gušteri išuljali iz pokotina na zidu te ležali i sunčali se na žarkoj žegi; a mogranji se
cijepali i raspucavali od vrućine i pokazivali svoje crveno srce što im krvari. I sami blijedi
žuti limunovi što u preobilju vise s trošnih rešetaka i po mračnim arkadama, činilo se da su
stekli bujniju boju od divne sunčane svjetlosti, a magnolije su rastvarale krupne svoje
okrugle cvjetove kao od savijene slonovače i ispunjale zrak slatkim teškim mirisom.