To je bio samo piknik
A ja, ja sam plakala, ali nijedna suza se nije slila iz mojih očiju. Koliko sam želela da se to ne desi. Koliko sam samo žalila moju Mamu, moju rođenu majku. Hodale smo u tišini, skoro trčale da se vratimo kući i nađemo onaj privid sigurnosti koji su nam pružali dobro poznati zidovi. Biti u zaklonu od naših podsmešljivih prijatelja od juče, od vojnika sadista, u zaklonu od opasnosti koju je donosio svaki izlazak na ulicu svakog čoveka, svake žene i svakog jevrejskog deteta. Jedno sklonište, u kojem je živeo jedan nemački oficir i jedan par izdajica, ali sklonište ipak, jer je ono imalo vrata koja se mogu zatvoriti i koja niko još nije želeo da provali. Četiri osobe koje kriju svoje osećanje poniženosti, strepnje i straha pred budućnošću.