Gramatika ruskog jezika
Gramatika ruskog jezika - udžbenik za srednje škole
Gramatiku niskog jezika je rađena kao priručnik za učenje i nastavu ruskog jezika u srpskoj govornoj sredini. Namenjcna je, pre svega, učenicima srednjih škola koji jezik uče uz pomoć nastavnika, ali isto tako studentima viših škola i fakulteta koji nastavljaju svoje učenje jezika ruskim jezikom u funkciji struke.
Gramatika ruskog jezika je funkcionalna gramatika u kojoj se, koliko je to ograničeni obim omogućio, gramatički sistem ruskog jezika opisuje ne samo sa paradigmatskog nego i sa sintagmatskog aspektu. Primena funkcionalnog metoda zahtevala je prevazilaženje tradicionalne stroge podele na morfologiju i sintaksu i omogućila bolje povezivanje gramatike s fonološkim sistemom, s jedne, i leksičkim sistemom, s druge strane. Gramatički oblici se ne obrađuju samo sa morfološke strane, nego se istovremeno opisuje njihova funkcija u sintagmi i rečenici i njihovo značenje. 1 tako raspoređeno gradivo prema morfološko-sintaksičkim kategorijama, omogućava usvajanje gramatičkog sistema polazeći od oblika i sintaksičkih jedinica prema značenju. Način izlaganja i sistem upućivanja omogućavaju usvajanje gramatičkog sistema od pojmovno-semantič-kih kategorija prema gramatičkim sredstvima za njihovo izražavanje.
U Gramatici je primenjen metod selektivnog prezentiranja jezičkih činjenica u skladu sa njihovom J’rekventnošću i značajem za produktivno i receptivno učenje jezika. Drugim recima, primeri kojima se ilustruju gramatička objašnjenja, gde god je to bilo moguće, uzimani su iz živog leksičkog fonda sadržanog u leksičkom i leksičko-gramatičkom minimumu za srednju školu. Za leksičku i leksičko-gramatičku osnovu Gramatike korišćen je KpamKuu mo. ikog mu c.ioeapb pyccKoco mbiKa g.t.H unocmpau-uee u redakciji V. Rozanove (Moskva, „Pvcckuu H3UK“, 1978), odnosno OcHoeuu pycKo-cpucKoxpnatuapenuuK (upupyuwh ¡a yueHune, cmygemue u HaciuuenuKe) u redakciji R. Marojevića (Moskva, .,PyccKiiii M3bik" — Beograd, „flpocaeiua1985), koji sadrže pet hiljada reči ruskog književnog jezika, odabranih na osnovu četiri kriterijuma: ak-tuelnost pojma koji reć izražava, frekventnost upotrebe reći u sav remenom jeziku, sposobnost reči da ulaze u sintagmatske veze sa drugim recima, mogućnost građenja novih reći od date reči. U Gramatici je dosledno, gde god to materija zahteva, primenjen kon-frontativni (kontrastivni) pristup jezičkim činjenicama. Metod poređenja jezičkih činjenica u ruskom jeziku sa jezičkim činjenicama u srpskom jeziku obuhvata, pre svega, jezičke pojave koje imaju sistemsko-kategori-jalni karakter, ali i izolovane jezičke pojave česte po svojoj upotrebi. Konfrontativni metod prirnenjuje se kompleksno: u nekim slučajevima se ukazuje na razlike između dvaju jezika, a ponekad ovaj metod služi za opis jezičkih pojava i izbor odgovarajućih primera bez direktnog ukazivanja na ekvivalente srpskoga jezika. Metod poređenja je omogućio da se sačuva celovita slika gramatičkog sistema ruskog jezika.U Gramatici su sitnijim slogom dati najnužniji komparativno-istorijski komentari za razumevanje postanka određenih odlika ili izvesnih elemenata gramatičkog sistema i objašnjenja neophodna za razumevanje prirode razlika između ruskog i srpskog jezika. Oni treba da ukazu na jezičke pojave u razvoju, a namenjeni su više nastavnicima i studentima, nego učenicima. Autor je nastojao da Gramatika odražava u teorijskom pogledu savrc-meno stanje nauke o ruskom jeziku, sadržano u najnovijim naučnim gra-matikama ruskog jezika, u prvom redu u novoj opisnoj i normativnoj Akademijinoj gramatici ruskog jezika (PyccKa.zpaMMamuKa, l-l I, Moskva, AN SSSR-a, 1980) i u gramatici, konfrontativnoj i funkcionalnoj, koju je u Pragu izdala Cehoslovačka akademija nauka (PyccKan epaMMumma. /-//, Praha, 1979). U knjizi su primenjeni takođe rezultati konfrontativne ikonirustnne) gramatike ruskog i srpskog jezika i rezultati teorije i prakse prevođenja, uključujući i autorova vlastita istraživanja u ovim oblastima.Autor zahvaljuje kolegama Bogdanu Terziću, Inesi Marfunjinoj i Aleksandru Terziću koji su mu dali niz korisnih saveta. U drugom izdanju ispravljene su zapažene štamparske greške i izmenjeni su neki primeri prema sugestijama koje su dale Ala Bernar i Marina Petko-vić, na čemu im autor toplo zahvaljuje.
Ovaj naslov je trenutno RASPRODAT
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
Gramatiku niskog jezika je rađena kao priručnik za učenje i nastavu ruskog jezika u srpskoj govornoj sredini. Namenjcna je, pre svega, učenicima srednjih škola koji jezik uče uz pomoć nastavnika, ali isto tako studentima viših škola i fakulteta koji nastavljaju svoje učenje jezika ruskim jezikom u funkciji struke.
Gramatika ruskog jezika je funkcionalna gramatika u kojoj se, koliko je to ograničeni obim omogućio, gramatički sistem ruskog jezika opisuje ne samo sa paradigmatskog nego i sa sintagmatskog aspektu. Primena funkcionalnog metoda zahtevala je prevazilaženje tradicionalne stroge podele na morfologiju i sintaksu i omogućila bolje povezivanje gramatike s fonološkim sistemom, s jedne, i leksičkim sistemom, s druge strane. Gramatički oblici se ne obrađuju samo sa morfološke strane, nego se istovremeno opisuje njihova funkcija u sintagmi i rečenici i njihovo značenje. 1 tako raspoređeno gradivo prema morfološko-sintaksičkim kategorijama, omogućava usvajanje gramatičkog sistema polazeći od oblika i sintaksičkih jedinica prema značenju. Način izlaganja i sistem upućivanja omogućavaju usvajanje gramatičkog sistema od pojmovno-semantič-kih kategorija prema gramatičkim sredstvima za njihovo izražavanje.
U Gramatici je primenjen metod selektivnog prezentiranja jezičkih činjenica u skladu sa njihovom J’rekventnošću i značajem za produktivno i receptivno učenje jezika. Drugim recima, primeri kojima se ilustruju gramatička objašnjenja, gde god je to bilo moguće, uzimani su iz živog leksičkog fonda sadržanog u leksičkom i leksičko-gramatičkom minimumu za srednju školu. Za leksičku i leksičko-gramatičku osnovu Gramatike korišćen je KpamKuu mo. ikog mu c.ioeapb pyccKoco mbiKa g.t.H unocmpau-uee u redakciji V. Rozanove (Moskva, „Pvcckuu H3UK“, 1978), odnosno OcHoeuu pycKo-cpucKoxpnatuapenuuK (upupyuwh ¡a yueHune, cmygemue u HaciuuenuKe) u redakciji R. Marojevića (Moskva, .,PyccKiiii M3bik" — Beograd, „flpocaeiua1985), koji sadrže pet hiljada reči ruskog književnog jezika, odabranih na osnovu četiri kriterijuma: ak-tuelnost pojma koji reć izražava, frekventnost upotrebe reći u sav remenom jeziku, sposobnost reči da ulaze u sintagmatske veze sa drugim recima, mogućnost građenja novih reći od date reči. U Gramatici je dosledno, gde god to materija zahteva, primenjen kon-frontativni (kontrastivni) pristup jezičkim činjenicama. Metod poređenja jezičkih činjenica u ruskom jeziku sa jezičkim činjenicama u srpskom jeziku obuhvata, pre svega, jezičke pojave koje imaju sistemsko-kategori-jalni karakter, ali i izolovane jezičke pojave česte po svojoj upotrebi. Konfrontativni metod prirnenjuje se kompleksno: u nekim slučajevima se ukazuje na razlike između dvaju jezika, a ponekad ovaj metod služi za opis jezičkih pojava i izbor odgovarajućih primera bez direktnog ukazivanja na ekvivalente srpskoga jezika. Metod poređenja je omogućio da se sačuva celovita slika gramatičkog sistema ruskog jezika.U Gramatici su sitnijim slogom dati najnužniji komparativno-istorijski komentari za razumevanje postanka određenih odlika ili izvesnih elemenata gramatičkog sistema i objašnjenja neophodna za razumevanje prirode razlika između ruskog i srpskog jezika. Oni treba da ukazu na jezičke pojave u razvoju, a namenjeni su više nastavnicima i studentima, nego učenicima. Autor je nastojao da Gramatika odražava u teorijskom pogledu savrc-meno stanje nauke o ruskom jeziku, sadržano u najnovijim naučnim gra-matikama ruskog jezika, u prvom redu u novoj opisnoj i normativnoj Akademijinoj gramatici ruskog jezika (PyccKa.zpaMMamuKa, l-l I, Moskva, AN SSSR-a, 1980) i u gramatici, konfrontativnoj i funkcionalnoj, koju je u Pragu izdala Cehoslovačka akademija nauka (PyccKan epaMMumma. /-//, Praha, 1979). U knjizi su primenjeni takođe rezultati konfrontativne ikonirustnne) gramatike ruskog i srpskog jezika i rezultati teorije i prakse prevođenja, uključujući i autorova vlastita istraživanja u ovim oblastima.Autor zahvaljuje kolegama Bogdanu Terziću, Inesi Marfunjinoj i Aleksandru Terziću koji su mu dali niz korisnih saveta. U drugom izdanju ispravljene su zapažene štamparske greške i izmenjeni su neki primeri prema sugestijama koje su dale Ala Bernar i Marina Petko-vić, na čemu im autor toplo zahvaljuje.