• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Odakle sam bila, više nisam
    Odakle sam bila, više nisam

    Odakle sam bila, više nisam

    Do sada znan javnosti kao vrsni prevodilac nobelovaca Žozea Saramaga na srpski jezik i Ive Andrića na portugalski jezik, Dejan Tiago Stanković oprobao se i u sopstvenom pisanju.

    Pred nama je knjiga priča nastala kao zbir dvodecenijskog iskustva provedenog u Lisabonu. (Od dvadeset ovde objavljenih priča, šest je prvobitno napisano na portugalskom pa prevedeno, kako autor kaže, na „maternji jezik“). Stanković je, za prvu autorsku knjigu, iznenađujuće sigurnom rukom i šarmantnom literarnom oslobođenošću ispisao storije iz viševekovne istorije kao i sadašnjeg doba prestonice ove nekada svetske sile. I upravo taj skok iz imperijalne prošlosti u građansku realnost jeste virtuoznost ovih priča. Dejan Stanković je vešt posmatrač sa smislom za humor, pomoću kojeg zdušno širi svoju tematsku raznovrsnost i dublje svedoči o ovoj sredini i njenoj kulturi.

    Ovo je knjiga koja vas nepogrešivo podseća na ponekad potisnutu istinu da je zadatak književnosti i uživanje u čitanju.



    „Da li je deda ili je baba? Znakovi su kontradiktorni. Po kvrgavim kolenima i velikim patikama reklo bi se da je deda... Po depiliranim nogama i razmazanoj šminci, baba je. Po izrasloj bradi misliš deda, po očupanim obrvama čini ti se baba. Po glasu deda, po gestikulaciji manikiranih ruku baba... Ima Adamovu jabučicu! Deda je! Doduše, zbabljen.“

    *

    „Znate li da je ovde jednom bio dvoboj između nosoroga i slona, verovatno jedini ikada priređen?! Borbe ljudi i bikova, vojne parade, povorke grešnika i osuđenika na putu ka lomači bile su redovan prizor. Tu se trgovalo začinima, dragocenostima, crnim robljem. Odmah dole, na reci, pristajali su brodovi iz Afrike, Indije i Amerikâ. Sa zapadne strane trga stajao je kraljevski dvor iz koga se vladalo bliskim i dalekim krajevima, s ove i one strane mora, carstvom u kome sunce nije zalazilo. Od svega toga opstalo je samo ime Terreiro do Paço.“

    Više detalja
    Šifra: 21979
    Ovaj naslov je trenutno RASPRODAT
    Ukucajte ovde vaš mail kako biste bili obavešteni kada knjiga bude ponovo u prodaji:

    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:

    OPIS KNJIGE
    Do sada znan javnosti kao vrsni prevodilac nobelovaca Žozea Saramaga na srpski jezik i Ive Andrića na portugalski jezik, Dejan Tiago Stanković oprobao se i u sopstvenom pisanju.

    Pred nama je knjiga priča nastala kao zbir dvodecenijskog iskustva provedenog u Lisabonu. (Od dvadeset ovde objavljenih priča, šest je prvobitno napisano na portugalskom pa prevedeno, kako autor kaže, na „maternji jezik“). Stanković je, za prvu autorsku knjigu, iznenađujuće sigurnom rukom i šarmantnom literarnom oslobođenošću ispisao storije iz viševekovne istorije kao i sadašnjeg doba prestonice ove nekada svetske sile. I upravo taj skok iz imperijalne prošlosti u građansku realnost jeste virtuoznost ovih priča. Dejan Stanković je vešt posmatrač sa smislom za humor, pomoću kojeg zdušno širi svoju tematsku raznovrsnost i dublje svedoči o ovoj sredini i njenoj kulturi.

    Ovo je knjiga koja vas nepogrešivo podseća na ponekad potisnutu istinu da je zadatak književnosti i uživanje u čitanju.



    „Da li je deda ili je baba? Znakovi su kontradiktorni. Po kvrgavim kolenima i velikim patikama reklo bi se da je deda... Po depiliranim nogama i razmazanoj šminci, baba je. Po izrasloj bradi misliš deda, po očupanim obrvama čini ti se baba. Po glasu deda, po gestikulaciji manikiranih ruku baba... Ima Adamovu jabučicu! Deda je! Doduše, zbabljen.“

    *

    „Znate li da je ovde jednom bio dvoboj između nosoroga i slona, verovatno jedini ikada priređen?! Borbe ljudi i bikova, vojne parade, povorke grešnika i osuđenika na putu ka lomači bile su redovan prizor. Tu se trgovalo začinima, dragocenostima, crnim robljem. Odmah dole, na reci, pristajali su brodovi iz Afrike, Indije i Amerikâ. Sa zapadne strane trga stajao je kraljevski dvor iz koga se vladalo bliskim i dalekim krajevima, s ove i one strane mora, carstvom u kome sunce nije zalazilo. Od svega toga opstalo je samo ime Terreiro do Paço.“

    Br.strana: 204

    Povez: mek

    Izdavač: Geopoetika

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    Knjige istog pisca

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.