• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • U potpalublju
    U potpalublju

    U potpalublju

    Reizdanje kultnog romana dobitnika NIN-ove nagrade upotpunjeno obimnim predgovorom autora, preciznom hronologijom događaja sa kraja 1991. godine i pogovorom Teofila Pančića, svojevrsnim osvrtom na lični doživljaj susreta sa debitantskim romanom tada anonimnog mladog pisca.

    Ponovni susret sa ovim romanom, nakon dugih sedamnaest godina, donosi mi zanimljive, čak donekle neočekivane spoznaje. U potpalublju je mogao zapravo biti mali ljubavni roman jednog beogradskog Holdena Kolfilda koji je, eto, ipak odrastao, šta god to značilo. Još više od toga, to je knjiga o našim porodicama, o sipljivoj, neupadljivoj boleštini očinsko-sinovljevskih ili majčinsko-kćerinskih odnosa iza koje tek ponekad prošikne neka neuporediva nežnost. O uzvišenosti roditeljske ljubavi koja se tako neverovatno, zapanjujuće, posramljujuće lako pretvori u nešto što zaliči na posvemašnju hladnoću, onda kada treba izabrati, recimo, između sina i Države. A državu poštujemo jer je se bojimo, iz čega nekako ispada da sina ne poštujemo, jer ga se ne bojimo dovoljno, mada se bojimo za njega. I o tome govori Potpalublje, ali bez nadobudne gorčine, onako kako treba govoriti o stvarima koje su duboko u nama, s kojima ne umemo izaći na kraj jer smo tako slabi i jer tako ne znamo ništa.

    Kada danas mislim o Potpalublju, mislim na onaj metalni trbušni osećaj s kojim smo preživeli - to jest, ako smo preživeli - tu 1991. i godine koje su joj usledile, osećaj koji je Arsenijević izvanredno sublimirao u tom kratkom romanu, terapijski kompresovanom kao kakva tableta za smirenje.

    Iz pogovora Teofila Pančića

    Više detalja
    Šifra: 19263
    Ovaj naslov je trenutno RASPRODAT
    Ukucajte ovde vaš mail kako biste bili obavešteni kada knjiga bude ponovo u prodaji:

    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Reizdanje kultnog romana dobitnika NIN-ove nagrade upotpunjeno obimnim predgovorom autora, preciznom hronologijom događaja sa kraja 1991. godine i pogovorom Teofila Pančića, svojevrsnim osvrtom na lični doživljaj susreta sa debitantskim romanom tada anonimnog mladog pisca.

    Ponovni susret sa ovim romanom, nakon dugih sedamnaest godina, donosi mi zanimljive, čak donekle neočekivane spoznaje. U potpalublju je mogao zapravo biti mali ljubavni roman jednog beogradskog Holdena Kolfilda koji je, eto, ipak odrastao, šta god to značilo. Još više od toga, to je knjiga o našim porodicama, o sipljivoj, neupadljivoj boleštini očinsko-sinovljevskih ili majčinsko-kćerinskih odnosa iza koje tek ponekad prošikne neka neuporediva nežnost. O uzvišenosti roditeljske ljubavi koja se tako neverovatno, zapanjujuće, posramljujuće lako pretvori u nešto što zaliči na posvemašnju hladnoću, onda kada treba izabrati, recimo, između sina i Države. A državu poštujemo jer je se bojimo, iz čega nekako ispada da sina ne poštujemo, jer ga se ne bojimo dovoljno, mada se bojimo za njega. I o tome govori Potpalublje, ali bez nadobudne gorčine, onako kako treba govoriti o stvarima koje su duboko u nama, s kojima ne umemo izaći na kraj jer smo tako slabi i jer tako ne znamo ništa.

    Kada danas mislim o Potpalublju, mislim na onaj metalni trbušni osećaj s kojim smo preživeli - to jest, ako smo preživeli - tu 1991. i godine koje su joj usledile, osećaj koji je Arsenijević izvanredno sublimirao u tom kratkom romanu, terapijski kompresovanom kao kakva tableta za smirenje.

    Iz pogovora Teofila Pančića

    Br.strana: 160

    Povez: meki

    God.izdanja: 2011..

    Izdavač: Booka

    ISBN: 978-86-88335-14-0

    Komentari čitalaca

  • Jelena Skrobić, 06.05.2017 06:40

  • Roman “U potpalublju” ponovo je “oživeo” pred čitaocima zahvaljujući izdavačkoj kući “Booka” koja je objavila njegovo reizdanje 2011. godine. Ovim potezom “Booka” je omogućila starijim čitaocima (ovde se mogu ubrojati i oni koji imaju 30 i neku godinu) da se podsete vremena čiji su svedoci i sami bili, a mlađim čitaocima (rođenim 90-ih godina prošlog veka) da se upoznaju sa sumornim vremenom beznađa, ratova, međunacionalnih i verskih sukoba i očaja generacija koje su mnogo mogle i mnogo htele.
    Čitaocima reizdanja razumevanje dela olakšava predgovor u kojem je pisac objasnio njegovu genezu i dao odgovore na mnoga druga važna pitanja, npr. pitanje žanrovskog određenja. Iako se delo žanrovski određuje kao roman (i dobija nagradu za roman godine), autor kaže da je ono praktično noveleta.
    Roman “U potpalublju” začeo se u maloj svesci zelenih korica u koju je autor, kako kaže, zapisivao “kritike, jutarnje misli, nesuvisle rečenice, moguće početke mogućih romana, kraće dijaloge” i sve što bi mu palo na pamet na putu od kuće do posla, a razvio se iz rukopisa od 50 strana kojim je autor, početkom 1992. godine, učestvovao na konkursu Radija B92 za ratnu priču.
    Po mnogo čemu priča ispripovedana u ovom romanu, koji obuhvata poslednja tri meseca tragične 1991. godine, podseća na autobiografsku, ali autor u predgovoru reizdanju ističe da je pogrešno na ovaj način tumačiti delo. Roman, prema njegovim rečima, ima univerzalan karakter jer govori o životima više hiljada mladih Beograđana početkom 90-ih godina prošlog veka, a među njima je i sam autor. Dakle, ovim romanom Arsenijević nam pomaže da rekonstruišemo portret mladog Beograđanina od pre 20 i više godina. On je intelektualac širokog pogleda na svet. Ratom i nemaštinom okovan je u zemlji koja moralno posrće. Krije se od vojnih pozivara jer ne želi da pogine u ratu rasplamsanom nacionalizmom. Živi u iznajmljenom stanu ili stanu svojih roditelja (često i sa roditeljima što dovodi do međugeneracijskih sukoba). Bez posla je (samim tim i bez prihoda) ili radi neki više manuelni nego intelektualni posao za koji je bedno plaćen. Povremeno (neki čak i stalno) koristi narkotike jer živi u pogrešnom ubeđenju da će tako lakše preživeti stvarnost. Ušao je u brak više vođen strašću nego ljubavlju. Očekuje dete-zračak nade da će budućnost biti bolja od sadašnjosti je slab, ali ipak postoji.
    Ovaj portret Beograđanina koji je na pragu ulaska u zrelo životno doba (kraj 20-ih-početak 30-ih godina) ujedno je i portret pripovedača kojem Arsenijević daje reč u romanu (ja-forma pripovedanja). O događajima koji su se zbili tokom oktobra, novembra i decembra 1991. godine, on pripoveda sa određene vremenske distance koja mu je omogućila da uvidi besmislenost i izjalovljenost nade u ideje i događaje kojima je njegova generacija bila posvećena. To je generacija koja je odlazila ili iz zemlje ili u zemlju (sastavni deo romana je prilog o onima koji su se odselili u inostranstvo i prilog o onima koji su poginuli u ratu i umrli od bolesti ili prekomerne doze narkotika).
    Značajno mesto u romanu, neku vrstu priče u priči, zauzima priča o Dejanu, pripovedačevom drugu, talentovanom bubnjaru koji je u ratu ostao bez ruke. Ovo je priča o tome kako su se život, sudbina ili oni koji protiv naše volje odlučuju o nama poigrali ljudima. U doba kada je većina tonula u razočaranje i beznađe, Dejan je smogao snage, uprkos hendikepu, da započne nešto novo (kreirao je majice za decu koje je nameravao da plasira na tržište). Ali samo na trenutak Dejan se izdigao iznad sveopšte bede i očaja izazvavši kod svog druga divljenje. Pomoć oko prodaje majica, koju je pripovedač nameravao da mu pruži, nikada nije stigla do njega. Čekajući odgovor od svog druga, Dejan je izvršio samoubistvo. Poklekao je kao i mnogi tih godina.
    ***
    Iako mu roditelji nisu bili razvedeni, figura oca u pripovedačevom detinjstvu pojavljivala se samo sporadično (“... ali otac se tako učtivo držao po strani tokom mog odrastanja, ostavljajući me nasamo na čistinama svih ključnih situacija tako što bi jednostavno zamakao iza ugla, da nikako nisam uspevao da razumem jesmo li nas dvojica, u toj dugoj i očito zajedničkoj igri, suigrači ili protivnici”), dok je majku bila “jedna hladna, ma koliko bliska, konstanta, uvek na istoj, prijatnoj razdaljini od mene”.
    Kroz pripovedačevo svedočanstvo o 1991. provlače se i likovi Vide i Mihajla, roditelja njegove supruge Anđele. Njihovi likovi prikazani su kroz primanje vojnog poziva za golobradog sina Lazara koji se tom pozivu odaziva i gine. Njihova roditeljska ljubav i briga teško i nerado ustuknule su pred dužnošću prema državi i njenoj vojsci zbog čega ih je kćerka Anđela osuđivala.
    U vezi sa Lazarom i njegovim odazivanjem pozivu za mobilizaciju, pripovedač postavlja pitanje Izvršitelja i Naredbodavca. On zaključuje da smo svi mi Izvršitelji: “Suština čitavog opredeljivanja izvršena je u nama mimo nas, pre nas”.
    Dok iščekuje rođenje deteta (simbolično rađanje novog života, nove nade), pritisnut smrću druga i grižom savesti jer je tu smrt možda mogao da spreči, pripovedač oseća da su on, njegova supruga i svi ljudi koji obitavaju u to suludo vreme u zemlji koja se raspada pritešnjeni u potpalublju i “osuđeni na ulogu obaveznih vinovnika svih stradanja”.
    Ovim osećajem završava se prvi deo tetralogije Cloaca Maxima. Čitaoci koji se sećaju 90-ih znaju šta je dalje bilo. Znaju da smo gazili po blatu koje je bilo sve dublje i nije mu se nazirao kraj. Mlađi čitaoci, oni koji su imali sreću da vreme beznađa ne zapamte, mogu da izmaštaju šta je bilo dalje ili (još bolje) da nastave da čitaju Arsenijevićeve romane. Mogu da se “druže” sa “Anđelom”, “otputuju” u “Meksiko”, mogu da odu na “Minut-put oko sveta za 60 sekundi” i kada se vrate da zaključe da i dalje “Ovo nije veselo mesto”.

    Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.