Partizanska vojska i Jugoslavenska armija 1941. - 1953.

Odlomak:

Od završetka Drugoga svjetskog rata do danas objavljeno je nekoliko knjiga i članaka koji se više ili manje tiču odora i znakovlja partizanskih postrojbi i poslijeratnih jugoslavenskih oružanih snaga. Većina autora problematici pristupa površno, te navodi pogrešne podatke koji se zatim šire i u drugim radovima, stječući auru neupitnosti. Čak i opsežna ’’Vojna enciklopedija’’ iz 1970-ih pogrešno prikazuje neke partizanske oznake. Teško je shvatiti zbog čega je do toga redovito dolazilo, jer su autorima iz socijalističkoga razdoblja službene publikacije i arhivska građa bili dostupniji nego što je to danas. Kvalitetniji radovi nastaju tek nakon raspada Jugoslavije, pri čemu treba istaknuti dvije knjige slovenskoga generala u miru, Janeza Švajncera: ’’Uniforme’’ (1997) te ’’Znaki naših partizanov’’ (2013). One koncizno i kronološki opisuju odore i znakovlje navedenih vojski, a jedini im je nedostatak što nisu imale prostora da se u potpunosti posvete temi. Odorama i znakovljem bivše Jugoslavije povjesničari se rijetko bave, dok se s vremenom javljaju kolekcionari koji se posvećuju upravo tom razdoblju, a neki od njih, primjerice Nebojša Milanović, Nenad Bjeloš i Janže Klun, započinju s objavom članaka u numizmatičkim i drugim časopisima u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Upravo su kolekcionari oni koji su sačuvali velik broj odora, oznaka, pravilnika, dokumenata i fotografija od zuba vremena. Njihovo znanje i pomoć bili su vrlo važni pri radu na ovoj knjizi.

Ovo je prva od triju knjiga iz serije o odorama i znakovlju socijalističke Jugoslavije, te nastoji obuhvatiti sve aspekte uniformi i oznaka, počev od najranijih partizanskih jedinica iz 1941. godine do uvođenja novoga znakovlja JNA 1953. godine. Iako je ozračje u društvu danas takvo da se ponekad na partizane i JNA gleda isključivo kao na zločince i okupatore, valja spomenuti da se prema službenim podacima u Drugom svjetskom ratu u partizanskim redovima borilo 140 124 Hrvata s područja današnje Republike Hrvatske (što znači da ih je u ukupnom zbroju bilo i više). Broj onih koji su odslužili vojni rok ili su pak bili zaposleni u JA/JNA od 1945. do hrvatske neovisnosti mnogo je veći od tog broja te je razvidno da su i partizanska vojska i Jugoslavenska (narodna) armija bile (i) vojske hrvatskih državljana.

Knjiga u prvome dijelu uzima u obzir i posebnosti svih bivših jugoslavenskih republika, ako su autorima bile poznate. Temelj prikaza su pravilnici i naredbe, a zatim fotografije i predmeti koji bilo potvrđuju bilo opovrgavaju službene propise. Potpuna uniformološka rekonstrukcija ipak se nije mogla provesti, te je ostalo nekoliko neriješenih pitanja jer je bilo nemoguće pronaći nekoliko službenih propisa i pravilnika za koje je posredno utvrđeno da su postojali. Nadalje autori su odlučili da se neće oslanjati na sjećanja osoba koje su u navedenim vojskama sudjelovale jer su se ona tijekom rada na ovoj knjizi, ali i u nekim ranijim projektima, pokazala vrlo dvojbenima. Knjiga se ne bavi detaljno odlikovanjima (osim internima) jer je o njima pisano u nekoliko navrata, a ustroj partizanske vojske i Jugoslavenske armije dan je tek u najkraćim crtama, dok se zainteresirani čitatelji upućuju na literaturu koja se time opširno bavi.

Druga knjiga prikazat će odore i znakovlje JNA od 1953. do njezina raspada u ratovima 1991–1992. godine, a treća će se osim Teritorijalnom obranom baviti državnim službama te uniformiranim državnim, političkim i civilnim organizacijama.

Tijekom rada na knjizi javili su se neki lingvistički problemi. Hrvatska partizanska vojska koristila je hrvatski ili srpski jezik, ili pak neku mješavinu tih dvaju jezikâ (a u drugim republikama koristio se prevladavajući jezik tih krajeva), pri čemu su se često koristili srpski termini starojugoslavenske vojske. Nakon završetka rata službeni jezik u JA/JNA bio je »srpsko-hrvatski«, što znači srpski jezik, a zbog dugog vremenskog razdoblja u kojem je Hrvatska bila dijelom Jugoslavije pojedini su se izrazi toliko udomaćili (a hrvatski su se izrazi izgubili) da su mnogima i danas bliskiji nego ekvivalentni hrvatski izrazi. Za neke predmete u današnjim Oružanim snagama RH jednostavno (još) nemamo odgovarajuće službene izraze te su autori u nekim slučajevima posegnuli za hrvatskom terminologijom iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije. U svakom slučaju, u zagradi se daju ekvivalentni službeni termini JA/JNA; nazivi činova i zvanja te nazivi vojnih postrojbi, škola i institucija uvijek se daju u izvorniku, uz eventualno dodatno pojašnjenje na hrvatskom.

Valja istaknuti da je ovo strogo znanstvena i apolitička knjiga; autori su svjesni svih zločina koji su počinjeni uime komunističke ideologije te ih u potpunosti osuđuju. Cilj knjige je prikazati odore i oznake jedne države čijim je dijelom Hrvatska bila desetljećima i u čijim su se oružanim i drugim uniformiranim postrojbama nalazile stotine tisuća stanovnika današnje Republike Hrvatske. Knjiga je namijenjena kako znanstvenoj zajednici i stručnoj javnosti tako i kolekcionarima, muzejima, filmskim i kazališnim stvarateljima, te svima onima koje zanima navedena tematika.