Prevladavanje teškoća u učenju

Poznato je da materinski jezik većini učenika predstavlja jedan od najzahtjevnijih školskih predmeta. Teškoće u njegovu usvajanju u velikoj su mjeri povezane s problemima kojima se bavi logoped (do 21 posto učenika). Ovaj praktični priručnik sadrži program VJEŽBI i kao takav predstavlja iskustvo ciljanog rada cijelog tima stručnjaka: školskog psihologa, logopeda i socijalnog pedagoga - usustavljeno iskustvo formiranja vještina učenja u djece s poremećajima u čitanju i pisanju (od prvog do petog razreda).

Provođenje predloženog programa trebalo bi rezultirati razvojem sljedećih sposobnosti i vještina u djece:

• snalaženje u situaciji učenja (dijete treba biti u stanju shvatiti uputu, isplanirati vlastitu aktivnost u svrhu postupanja prema uputi, prepoznati ono što nije razumjelo i potražiti pomoć učitelja ili vršnjaka);
• potpuno sudjelovanje u radu u paru, u maloj skupini i u frontalnoj nastavi, odnosno u radu učitelja s cijelim razredom;
• voljno reguliranje vlastite pažnje, sposobnost da se na vrijeme uključi u rad razreda, preusmjeravanje pažnje pri promjeni vrste rada, hvatanje koraka s ostalima u razredu (održavanje tempa);
• odgovoran odnos prema rezultatima svog rada, sposobnost uspoređivanja postignutog rezultata s planiranim i njegovo adekvatno ocjenjivanje;
• osvještavanje vlastitih jakih i slabih strana u učenju, ovladavanje "tehnologijom uspjeha i postignuća".

Program se sastoji od šest modula čije se VJEŽBE mogu koristiti tijekom logopedskog rada. Razvrstavanje vježbi u module je uvjetno jer je većina ponuđenih vježbi multifunkcionalna.

Sadržaj

Predgovor
Program cjelovitog praćenja učenika s poremećajima u čitanju i pisanju
Struktura programa
Struktura portfolija
Logopedske vježbe
Modul A: Vještina percipiranja govorne ili pisane upute
Modul B: Vještina planiranja aktivnosti prema zadanoj uputi i rada prema planu
Modul C: Vještina provođenja završne samokontrole
Modul D: Vještina samostalnog ocjenjivanja rezultata vlastitog rada
Modul E: Vještina voljnog upravljanja vlastitom pažnjom i tempom rada
Modul F: Vještina komunikacije u situaciji učenja
Približna struktura logopedskog sata korekcije disgrafije i disortografije
Kako organizirati uspješan rad učenika u sklopu logopedske terapije
Suradnja u svrhu učenja
Primjeri zadavanja zadataka skupinama prilikom organizacije učeničke suradnje na logopedskim sastancima u okviru programa «Učim učiti»
Primjena elemenata Dalton-plana u logopedskoj terapiji u okviru programa «Učim učiti»
Kako organizirati rad prema Dalton-planu u logopedskoj terapiji
Suradnja logopeda i učitelja u savjetodavnom praćenju učenika prema programu «Učim učiti»
Dijagnostika problema
Analiza djetetovih problema u učenju u suradnji učitelja i logopeda
Razrada zajedničkog akcijskog plana logopeda i učitelja za uklanjanje teškoće u učenju
Logopedske metode rada na satovima pisanja, čitanja, jezika, i razvoja govora
Vježbe na logopedskim satovima rukopisa i jezika
Vježbe na logopedskim satovima čitanja i razvoja govora
Strategije i vježbe koje pomažu razvoju vještina samoprovjere
Suradnja logopeda i roditelja
Dijagnostika teškoća u učenju u okviru programa «Učim učiti»
Dodaci
Popis korištene literature

Autorice, tri psihologa i četiri logopeda, stručne su djelatnice Centra za psihološko-edukacijsku i medicinsko-socijalnu pomoć djeci školske dobi u Sankt-Peterburgu.

Iz knjige:


Predgovor

Poznato je da materinski jezik većini učenika predstavlja jedan od najzahtjevnijih školskih predmeta. Teškoće u njegovu usvajanju u velikoj su mjeri povezane s problemima kojima se bavi logoped (do 21 posto učenika). Usto, prema navodima mnogih istraživača, jezično-govorne poremećaje u djece gotovo uvijek prate više ili manje izražene teškoće u oblikovanju spoznajnih i komunikacijskih vještina, te vještina učenja. Stoga se program praćenja učenika s poremećajima u čitanju i pisanju mora usmjeriti ne samo na korekciju tih poremećaja, već i na stvaranje i razvijanje djetetovih vještina komunikacije, organizacije pripreme za učenje i pravilne raspodjele vremena, planiranja, samokontrole, itd. To se obično svrstava u domenu školskog psihologa. No, rezultati istraživanja u području rada s djecom s teškoćama u učenju provođenih u Rusiji, SAD-u, Belgiji i drugim zemljama, potvrdili su učinkovitost cjelovitog multidisciplinarnog pristupa problemima dječjeg razvoja.
Ovaj priručnik sadrži program praćenja učenika i kao takav predstavlja usustavljeno iskustvo ciljanog rada cijelog tima stručnjaka: školskih psihologa, školskih logopeda, socijalnog pedagoga i logopeda-specijalista za biološku povratnu spregu – usustavljeno iskustvo ciljanog rada na formiranju vještina učenja u djece s poremećajima u čitanju i pisanju (od prvog do petog razreda). Spomenuti su stručnjaci pred sobom imali dva cilja: pomoći djeci u rješavanju problema povezanih s učenjem, ali i stvoriti program prevencije takvih problema.
Osim toga, priručnik opisuje strukturu logopedske terapije disgrafije i disortografije.
U dodacima se nalaze primjeri problemskih situacija u radu s logopedom, odabrane motoričke vježbe, plan pomoći učenicima s poremećajima u čitanju i pisanju od 1. do 5. razreda, kao i drugi korisni materijali.

Program cjelovitog praćenja učenika s poremećajima u čitanju i pisanju

Logopedski rad s učenicima s poremećajima u čitanju i pisanju trebao bi se provoditi prema određenom programu zasnovanom na interakciji odrasle osobe i djeteta (odnosno pratitelja i praćenog). Takva interakcija omogućuje djetetu da nauči samostalno tražiti putove i načine rješavanja vlastitih problema. Ono tako prestaje biti «objekt poučavanja» i postaje aktivan sudionik interakcije dvaju subjekata, čija je svrha aktivizacija njegovih vlastitih resursa u procesu učenja i razvoja. Osim sadržaja rada s djecom važnu ulogu igra izbor oblika i metoda rada. Osobitu pozornost treba posvetiti skupnim oblicima rada koji omogućuju razvoj učeničke samostalnosti i vještina suradnje.
U procesu praćenja učenika s poremećajima u čitanju i pisanju poželjno je ujediniti napore logopeda i psihologa, kako bi se za logopedsku terapiju odabrale najučinkovitije vježbe i one vježbe koje se skladno uklapaju u strukturu terapije, a pospješuju razvoj kognitivnih i društvenih vještina. Osim toga, školski psiholog i logoped trebaju usko surađivati s učiteljima razredne nastave, učiteljima materinskog jezika i razrednicima. Tehnika savjetodavnog praćenja, koja se razmatra u ovom priručniku, omogućuje da se djetetovi problemi proanaliziraju i da mu se pruži opsežna pomoć. U svrhu psihološke dijagnostike teškoća u učenju u učenika od prvog do petog razreda koriste se najjednostavnije, a ipak dovoljno informativne metodike.
Program prevladavanja teškoća u učenju u djece s jezično-govornim poremećajima putem formiranja i razvoja vještina učenja omogućuje ostvarivanje sljedećih ciljeva:

- razvoj sposobnosti i vještina planiranja te organiziranja rada;
- razvoj sposobnosti voljnog upravljanja pažnjom, reguliranja tempa rada i usklađivanja vlastitog rada s radom skupine;
- formiranje vještina samokontrole;
- razvoj komunikacijskih vještina i njihova primjena u učenju;
- povećanje motivacije i prevladavanje teškoća u učenju;
- razvoj refleksije u procesu učenja;
- oblikovanje pozitivnog «ja-koncepta».

U svrhu ostvarivanja zadanih ciljeva neophodno je oslanjati se na:
1)
- «uvijek biti na djetetovoj strani»;
- kontinuiranost, multidisciplinarnost i cjeloviti pristup. (Ova su načela u potpunosti usklađena s osnovnim načelima suvremenog pristupa učenju: razvoj osobnosti temeljem njezine vlastite aktivnosti, orijentacija na interakciju subjekt-subjekt, otvorenost, humanizacija i individualni pristup.)
2) opća didaktička načela;
3) osnovna načela logopedskog rada;
- sustavnost i kompleksnost razvoja;
- razmatranje jezično-govornih poremećaja u povezanosti s ostalim vidovima psihičkog razvoja;
- aktivan pristup;
- traženje zaobilaznih putova i oslanjanje na očuvane funkcije.

U srži ovog programa leži psihologija uspjeha koja podrazumijeva osiguravanje uvjeta potrebnih za razvoj, samoostvarenje i socijalizaciju osobnosti učenika, stvaranjem takvih situacija uspjeha u kojima se maksimalno otvaraju mogućnosti svakoga djeteta. Prema tom konceptu, zadaća terapeuta nije u tome da u djeteta «ispravlja nedostatke», nego da razvija njegove jake strane, potičući ga prema samousavršavanju i samorazvoju.
Provođenje predloženog programa trebalo bi rezultirati razvojem sljedećih sposobnosti i vještina u djece:

- snalaženje u situaciji učenja (dijete treba biti u stanju shvatiti uputu, isplanirati vlastitu aktivnost u svrhu postupanja prema uputi, prepoznati ono što nije razumjelo i potražiti pomoć učitelja ili vršnjaka);
- potpuno sudjelovanje u radu u paru, u maloj skupini i u frontalnoj nastavi, odnosno u radu učitelja s cijelim razredom;
- voljno reguliranje vlastite pažnje, sposobnost da se na vrijeme uključi u rad razreda, preusmjeravanje pažnje pri promjeni vrste rada, hvatanje koraka s ostalima u razredu (održavanje tempa);
- odgovoran odnos prema rezultatima svog rada, sposobnost uspoređivanja postignutog rezultata s planiranim i njegovo adekvatno ocjenjivanje;
- osvještavanje vlastitih jakih i slabih strana u učenju, ovladavanje «tehnologijom uspjeha i postignuća».