• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Beograd-Paris
    Beograd-Paris

    Beograd-Paris

    Iz recenzije:

    Kurve, a ne princeze, jer muškarci tako žele

    Roman u slikama ’’Beograd–Paris’’ čitatelju ne daje vremena da odluči hoće li se upustiti u čitanje ili ne jer u prvoj sceni dijalogom je uvučen u radnju kao u vrhunsko filmsko djelo.

    Napisati roman isključivo koristeći dijalog, nemojmo se zavaravati, zahtijeva veliki napor i nadarenost.

    Svaka rečenica koju likovi izgovaraju ocrtava nam njihove karaktere, odnose proizašle iz tih karaktera, njihovu svakodnevicu i neumitan rasplet. Iako prosječan čitatelj duboko uvučen u svoj konformizam, nikada neće živjeti život glavnog junaka Mihajla ni njegovog kuma, a pogotovo ne Marine, osjećamo bliskost i prepoznajemo osjećaje koji se nastanjuju u nama uslijed svih događaja i osjećaja pravde i nepravde učinjene likovima.

    Mihajlo ne čeka božju pravdu, on želi naplatiti sve svoje patnje, sramote i promašaje tuđih ispraznih života koji su se isprepleli s njegovim. Roman najavljuje budućnost glavnih likova tako da kroz kirurški precizne rezove secira prošlost i „grijeh“ svih likova, uključujući i Mihajla.

    Zgusnuta radnja postignuta je jezikom koji balansira između kurtoaznog i uličnog, pri čemu prvo govori o onom kako likovi vide sebe, a drugo o onom što u stvarnosti jesu.

    Politika, novac, prijevare, pogodovanja, nepotizam, neovisno o političkom sustavu, većinu likova čini prepoznatljivim čitatelju stvarajući mučan osjećaj da se svijet vrlo sporo mijenja, ako uopće, a da mutni tipovi, neznalice i poltroni uvijek pronađu put do vrha moći. Ali, kao u dječjim bajkama, slutimo i nadamo se da će pravda nekako pobijediti.

    No, ’’Beograd–Paris’’ nije bajka, jer u romanu nema klasične princeze koju je jednostavno spasiti. Ovdje su žene kurve, jedna iz potrebe za ljubavlju, a druga svojim profesionalnim izborom.

    Takav pojam žene u patrijarhalnom svijetu nemoguće je izbjeći, što je naglašeno odnosom prema ženama kao vlasništvu muškarca. U romanu žene naizgled biraju svoj put bez kajanja, ali u oba slučaja njihova potreba za ljubavlju ne nalazi odgovor u svijetu koji ne mogu promijeniti, već pristaju zrcaliti mušku patologiju seksa. Muškarcima je seks – jebanje, a svoju ukupnu uspješnost vide kao broj mogućih snošaja u jedinici vremena. Žena je objekat, a nikada ravnopravni sudionik događaja. Osim kada se na kraju svode računi. Svi apstraktni pojmovi koji u životu predstavljaju ljudske vrijednosti – pravde, istine, ljubavi, nade i sreće – u romanu su iskrivljeni shvaćanjem društva u kojem ne želimo živjeti.

    Roman nam ne daje mira danima nakon čitanja jer u svakom liku prepoznajemo neku našu vrlinu ili manu i tjera nas da se s njom obračunavamo. Za čitatelje nesklone filozofskom promišljanju, ovaj roman donosi uzbuđenje, napetost i jedino moguću katarzu. Ne treba nam bog da platimo svoje račune. To će uvijek biti drugi čovjek.

    Roman ’’Beograd–Paris’’ lako je zamisliti ekraniziran, kao i gledatelje koji će napeto iščekivati sljedeći nastavak TV serije. Pročitavši ga, pitala sam se ima li autor neku realnu podlogu, stvarni događaj koji ga je potaknuo da napiše roman u čijoj je pozadini kritika društva premreženog kriminalom na svim razinama, s jasnim temeljem u patrijarhalnom obrascu u kojem je žena predmet vlasništva muškarca i njezin je život određen samo odnosom s njim.


    Sanja Bilas

    Vise detalja
    Šifra: 169654
    989 din

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke
    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Iz recenzije:

    Kurve, a ne princeze, jer muškarci tako žele

    Roman u slikama ’’Beograd–Paris’’ čitatelju ne daje vremena da odluči hoće li se upustiti u čitanje ili ne jer u prvoj sceni dijalogom je uvučen u radnju kao u vrhunsko filmsko djelo.

    Napisati roman isključivo koristeći dijalog, nemojmo se zavaravati, zahtijeva veliki napor i nadarenost.

    Svaka rečenica koju likovi izgovaraju ocrtava nam njihove karaktere, odnose proizašle iz tih karaktera, njihovu svakodnevicu i neumitan rasplet. Iako prosječan čitatelj duboko uvučen u svoj konformizam, nikada neće živjeti život glavnog junaka Mihajla ni njegovog kuma, a pogotovo ne Marine, osjećamo bliskost i prepoznajemo osjećaje koji se nastanjuju u nama uslijed svih događaja i osjećaja pravde i nepravde učinjene likovima.

    Mihajlo ne čeka božju pravdu, on želi naplatiti sve svoje patnje, sramote i promašaje tuđih ispraznih života koji su se isprepleli s njegovim. Roman najavljuje budućnost glavnih likova tako da kroz kirurški precizne rezove secira prošlost i „grijeh“ svih likova, uključujući i Mihajla.

    Zgusnuta radnja postignuta je jezikom koji balansira između kurtoaznog i uličnog, pri čemu prvo govori o onom kako likovi vide sebe, a drugo o onom što u stvarnosti jesu.

    Politika, novac, prijevare, pogodovanja, nepotizam, neovisno o političkom sustavu, većinu likova čini prepoznatljivim čitatelju stvarajući mučan osjećaj da se svijet vrlo sporo mijenja, ako uopće, a da mutni tipovi, neznalice i poltroni uvijek pronađu put do vrha moći. Ali, kao u dječjim bajkama, slutimo i nadamo se da će pravda nekako pobijediti.

    No, ’’Beograd–Paris’’ nije bajka, jer u romanu nema klasične princeze koju je jednostavno spasiti. Ovdje su žene kurve, jedna iz potrebe za ljubavlju, a druga svojim profesionalnim izborom.

    Takav pojam žene u patrijarhalnom svijetu nemoguće je izbjeći, što je naglašeno odnosom prema ženama kao vlasništvu muškarca. U romanu žene naizgled biraju svoj put bez kajanja, ali u oba slučaja njihova potreba za ljubavlju ne nalazi odgovor u svijetu koji ne mogu promijeniti, već pristaju zrcaliti mušku patologiju seksa. Muškarcima je seks – jebanje, a svoju ukupnu uspješnost vide kao broj mogućih snošaja u jedinici vremena. Žena je objekat, a nikada ravnopravni sudionik događaja. Osim kada se na kraju svode računi. Svi apstraktni pojmovi koji u životu predstavljaju ljudske vrijednosti – pravde, istine, ljubavi, nade i sreće – u romanu su iskrivljeni shvaćanjem društva u kojem ne želimo živjeti.

    Roman nam ne daje mira danima nakon čitanja jer u svakom liku prepoznajemo neku našu vrlinu ili manu i tjera nas da se s njom obračunavamo. Za čitatelje nesklone filozofskom promišljanju, ovaj roman donosi uzbuđenje, napetost i jedino moguću katarzu. Ne treba nam bog da platimo svoje račune. To će uvijek biti drugi čovjek.

    Roman ’’Beograd–Paris’’ lako je zamisliti ekraniziran, kao i gledatelje koji će napeto iščekivati sljedeći nastavak TV serije. Pročitavši ga, pitala sam se ima li autor neku realnu podlogu, stvarni događaj koji ga je potaknuo da napiše roman u čijoj je pozadini kritika društva premreženog kriminalom na svim razinama, s jasnim temeljem u patrijarhalnom obrascu u kojem je žena predmet vlasništva muškarca i njezin je život određen samo odnosom s njim.


    Sanja Bilas

    Br.strana: 248

    Povez: Meki povez

    God.izdanja: 2019.

    Izdavač: Centar za planiranje poslovanja - CNP&P

    Ključna reč: Beograd-Pariz

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    Knjige istog pisca

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.