Čekaću u letu
Zbirka poezije.
Iz recenzije:
’’Pesme pred nama dr Olge nisu „za poneti”, optočiti ih muzikom i pevušiti, one su teške (krupne) reči sa melodijom koja odzvanja u duši i ostavlja tragove u čitaocu poput nutrine njenog Puža prizvanog mesečinom, prvom pesmom u ovoj zbirci.
Pesme dr Vulićević mogle bi se „knjiški” podeliti na ljubavne i refleksivne i ta bi podela bila isuviše gruba za obilate izlive osećanja i filozofska razmatranja u svakoj od njih. Pisane u rasponu više od pola veka one pre svega, kazuju „mudrost življenja”, samo ih treba čitati „red po red” kako bi rekao Bogdan Popović i skoro nikad ne slušati, jer zvuk i melodija glasa odvukli bi nas „u stranu” – i izmakla bi nam nutrina pesnika i krajnja poruka njenog pesništva o umeću življenja koja je možda najjasnija u pesmi „Sizif i ja”,, vremenski, najmlađoj i poslednjoj u nizu zbirke koja je pred nama. U tako umeđenom redosledu, metaforičkom slikom Sizifa i njegovog kamena, dr Olga poentira nam sam hod života kao na EKG izveštaju: sve dok se „penju” i „spuštaju” otkucaji ljudskog srca čoveka postoji. Tako nam ona, u pomenutoj pesmi svojom doktorskom preciznošću daje savete: hvataj se za stene i penji sa dna, samo paklenu memlu ne udahni i biće dan.
Kad nam u životu ponekad ponestane pokoje veliko D, zbirka pesama dr Olge Pantović Vulićević sačekaće nas negde „u letu”, sa naramkom življenja, pokloni svoju pticu labudicu.’’
Radmila Kunčer
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
Iz recenzije:
’’Pesme pred nama dr Olge nisu „za poneti”, optočiti ih muzikom i pevušiti, one su teške (krupne) reči sa melodijom koja odzvanja u duši i ostavlja tragove u čitaocu poput nutrine njenog Puža prizvanog mesečinom, prvom pesmom u ovoj zbirci.
Pesme dr Vulićević mogle bi se „knjiški” podeliti na ljubavne i refleksivne i ta bi podela bila isuviše gruba za obilate izlive osećanja i filozofska razmatranja u svakoj od njih. Pisane u rasponu više od pola veka one pre svega, kazuju „mudrost življenja”, samo ih treba čitati „red po red” kako bi rekao Bogdan Popović i skoro nikad ne slušati, jer zvuk i melodija glasa odvukli bi nas „u stranu” – i izmakla bi nam nutrina pesnika i krajnja poruka njenog pesništva o umeću življenja koja je možda najjasnija u pesmi „Sizif i ja”,, vremenski, najmlađoj i poslednjoj u nizu zbirke koja je pred nama. U tako umeđenom redosledu, metaforičkom slikom Sizifa i njegovog kamena, dr Olga poentira nam sam hod života kao na EKG izveštaju: sve dok se „penju” i „spuštaju” otkucaji ljudskog srca čoveka postoji. Tako nam ona, u pomenutoj pesmi svojom doktorskom preciznošću daje savete: hvataj se za stene i penji sa dna, samo paklenu memlu ne udahni i biće dan.
Kad nam u životu ponekad ponestane pokoje veliko D, zbirka pesama dr Olge Pantović Vulićević sačekaće nas negde „u letu”, sa naramkom življenja, pokloni svoju pticu labudicu.’’
Radmila Kunčer
Br.strana: 69
Povez: Tvrdi povez
God.izdanja: 2020.
Izdavač: Prometej Novi Sad
ISBN: 978-86-515-1645-3