• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Dubrovnik u borbi za ujedinjenje 1908-1918
    Dubrovnik u borbi za ujedinjenje 1908-1918

    Dubrovnik u borbi za ujedinjenje 1908-1918

    Iz recenzije:

    ’’Studija Milana Ž. Živanovića, koja se sada ponavlja, utemeljena u građi Arhiva – zapisnicima Vijeća i Upraviteljstva općine, kao i Carsko-kraljevskog namjestništva u Zadru – predstavlja kapitalni doprinos novijoj istoriji Dubrovnika. Ona vodi čitaoca u politički ambijent grada u kojemu su se dobrano osjećali uticaji krupnih javnih ispoljavanja sveg dalmatinskog hrvatstva i srpstva (Riječka rezolucija Hrvata, 3. oktobra 1905, i Zadarske rezolucije Srba, 17. oktobra iste godine). I tada je bilo prihvaćeno prisajedinjenje dalmatinskih Hrvata sa prekovelebitskim, uz uslov ravnopravnog položaja Srba sa Hrvatima. Sljedećeg mjeseca Čingrija je u Dalmatinskom saboru čitao sporazum dvaju naroda. No, odmah su se javili protivnici ovog sabranja iz redova pravaša. U Vijeću se raspravljalo o isticanju hrvatske i srpske zastave. Ipak, u Dubrovniku su se sve do 1914. godine na opštinskoj zgradi vijorile obje trobojnice. Ovo je knjiga koja ne donosi samo čvrsto strukturiran istoriografski tekst već slika i epizode iz života grada, posjete stranih vladara, govore najistaknutijih javnih i političkih gradskih djelatnika koji se sjećaju tragičnih datuma iz njegove prošlosti, upozoravajući na perspektive, političke napetosti 1907. godine povodom napada hrvatske stranke na nosioce i stvaraoce Rezolucije iz Rijeke. Iz ovog djela može se vidjeti kako se do 1914. godine organizovala dubrovačka omladina i kako su se gasila srpska sokolska društva, sve do zabrane upotrebe ćirilice i naziva „pravoslavni“, 1916. godine. Uslijedila su i hapšenja Srba. Sve aktivnosti na temeljnom preobražaju Dubrovnika odvijale su se pod okriljem svjetskog ratnog požara, kao i kasnije, ali tom drugom pogromu već tada je utiran put. To je doba kada frankovci i klerikalci u gradu ruše, uključujući i opštinsku ugradu. No, autor nudi i sliku ukupnog političkog konteksta, opisom političkih previranja na balkanskom tlu do kraja Prvog svjetskog rata. Klerikalna oštrica koja se na izmaku XIX vijeka u Dalmaciji pojavila tek djelovanjem u sklopu političkih foruma, u XX vijek zagazila je otvorenim mjerama represije, koristeći se svjetskim ratom. Ipak, to sve u nastojanju kulturološkog obraćanja i importa jednog narodnog imena, sa kojim se u velebnom Arhivu Dubrovnika ne srećemo. Toj novoj oznaci trebalo je stvoriti mjesto. Politička raspravljanja nacionalnog pitanja u Dalmaciji, svojstvena XIX vijeku, odgovor gotovo cjeline politički senzibilisanog slovinstva Dalmacije i Boke sa dominantnim učešćem u saborima u osvit razlomnog XX vijeka, vodila su mjerama otvorene represije, sračunate da poruče: Dalmacija i Dubrovnik nisu mjesto bezbjedno Srbima. Dubrovnik jeste postao metom najviše važnosti, zbog njegove cjelokupne društvene elite koja je sebe označila srpskim imenom.’’

    Goran Ž. Komar

    Vise detalja
    Šifra: 181590
    1.350 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Iz recenzije:

    ’’Studija Milana Ž. Živanovića, koja se sada ponavlja, utemeljena u građi Arhiva – zapisnicima Vijeća i Upraviteljstva općine, kao i Carsko-kraljevskog namjestništva u Zadru – predstavlja kapitalni doprinos novijoj istoriji Dubrovnika. Ona vodi čitaoca u politički ambijent grada u kojemu su se dobrano osjećali uticaji krupnih javnih ispoljavanja sveg dalmatinskog hrvatstva i srpstva (Riječka rezolucija Hrvata, 3. oktobra 1905, i Zadarske rezolucije Srba, 17. oktobra iste godine). I tada je bilo prihvaćeno prisajedinjenje dalmatinskih Hrvata sa prekovelebitskim, uz uslov ravnopravnog položaja Srba sa Hrvatima. Sljedećeg mjeseca Čingrija je u Dalmatinskom saboru čitao sporazum dvaju naroda. No, odmah su se javili protivnici ovog sabranja iz redova pravaša. U Vijeću se raspravljalo o isticanju hrvatske i srpske zastave. Ipak, u Dubrovniku su se sve do 1914. godine na opštinskoj zgradi vijorile obje trobojnice. Ovo je knjiga koja ne donosi samo čvrsto strukturiran istoriografski tekst već slika i epizode iz života grada, posjete stranih vladara, govore najistaknutijih javnih i političkih gradskih djelatnika koji se sjećaju tragičnih datuma iz njegove prošlosti, upozoravajući na perspektive, političke napetosti 1907. godine povodom napada hrvatske stranke na nosioce i stvaraoce Rezolucije iz Rijeke. Iz ovog djela može se vidjeti kako se do 1914. godine organizovala dubrovačka omladina i kako su se gasila srpska sokolska društva, sve do zabrane upotrebe ćirilice i naziva „pravoslavni“, 1916. godine. Uslijedila su i hapšenja Srba. Sve aktivnosti na temeljnom preobražaju Dubrovnika odvijale su se pod okriljem svjetskog ratnog požara, kao i kasnije, ali tom drugom pogromu već tada je utiran put. To je doba kada frankovci i klerikalci u gradu ruše, uključujući i opštinsku ugradu. No, autor nudi i sliku ukupnog političkog konteksta, opisom političkih previranja na balkanskom tlu do kraja Prvog svjetskog rata. Klerikalna oštrica koja se na izmaku XIX vijeka u Dalmaciji pojavila tek djelovanjem u sklopu političkih foruma, u XX vijek zagazila je otvorenim mjerama represije, koristeći se svjetskim ratom. Ipak, to sve u nastojanju kulturološkog obraćanja i importa jednog narodnog imena, sa kojim se u velebnom Arhivu Dubrovnika ne srećemo. Toj novoj oznaci trebalo je stvoriti mjesto. Politička raspravljanja nacionalnog pitanja u Dalmaciji, svojstvena XIX vijeku, odgovor gotovo cjeline politički senzibilisanog slovinstva Dalmacije i Boke sa dominantnim učešćem u saborima u osvit razlomnog XX vijeka, vodila su mjerama otvorene represije, sračunate da poruče: Dalmacija i Dubrovnik nisu mjesto bezbjedno Srbima. Dubrovnik jeste postao metom najviše važnosti, zbog njegove cjelokupne društvene elite koja je sebe označila srpskim imenom.’’

    Goran Ž. Komar

    Br.strana: 384

    Povez: Tvrdi povez

    God.izdanja: 2018.

    Izdavač: Prometej Novi Sad

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.