Fernando Pessoa: Život

Reč izdavača:

Knjiga ’’Fernando Pessoa: život’’ prvi je dio monografije o prvaku portugalskog (književnog) modernizma, u kojem Nikica Talan opsežno prikazuje Pessoinu životnu putanju kao jedan od preduvjeta razumijevanja njegova književnog (i ne samo književnog) stvaralaštva.

Na početku knjige autor pod naslovom “Fernando Pessoa u portugalskom književnom kontekstu” daje kratak pregled književnih strujanja koja su neposredno prethodila Pjesnikovom (ili Orfejskom) naraštaju, kao i pregled najpoznatijih pripadnika Pessoina kruga. Time Pessou smješta u pripadajući nacionalni književni kontekst, apostrofirajući one autore (ponajviše, dakako, pjesnike) koji će, u većoj ili manjoj mjeri, utjecati na oblikovanje njegove poetike.

Središnji je dio podijeljen u tri veće cjeline biografskog karaktera. U poglavlju “Djetinjstvo i mladost” opisuje se Pjesnikovo rano (lisabonsko) djetinjstvo (1888. – 1895.), prvo južnoafričko razdoblje (1896. – 1901.), zatim portugalska epizoda (1901. – 1902.), drugo južnoafričko razdoblje (1902. – 1905.) i na kraju Pessou “povratnika” (1905. – 1915.). Slijedi cjelina “Zrela dob i smrt” u kojoj saznajemo o stvaralački najplodonosnijim godinama Pessoina života sve do smrti 1935. godine. U poglavlju “Pessoa u privatnom životu” autor prikazuje Pessoin karakter, komplekse i traume, opsjednutost ludilom i genijalnošću, kratkotrajnu ljubavnu epizodu (napose pisma Ofélii) i Pessoine poslovne planovi, urede i kavane.

Na kraju ovog prvog sveska monografije je poglavlje “Od Pessoe do pessoalogije” koje donosi prikaz najpoznatijih književnokritičkih tekstova posvećenih Pessoi, izvornih (portugalskih) izdanja Pessoinih djela, kao i recepcije Pjesnikova stvaralaštva na portugalskom, španjolskom, talijanskom, engleskom, njemačkom i drugim, manje rasprostranjenim govornim područjima.

UVODNA BILJEŠKA

Moj se život vrti oko mojega djela. [...]
Sve ostale stvari u životu za me su sporedne.
(F. Pessoa)

Ako je išta nedvojbeno u Femanda Pessoe, onda je to činjenica da prvak portugalskog (književnog) modemizma spada među one autore čiji su život i djelo toliko isprepleteni i međusobno uvjetovani da bi njihovo razdvajanje dovelo do posvemašnje nemogućnosti razumijevanja bilo jednoga bilo drugoga. Stoga ćemo i mi (ne robujući pritom fanatično taineovskim načelima rase, sredine ili trenutka) u prvome svesku ove monografije razmjemo opsežno prikazati Pessoinu životnu putanju kao jedan od osnovnih preduvjeta razumijevanja njegova književnog (i ne samo književnog) stvaralaštva čiji prikaz slijedi u dmgome svesku.
Spomenuto stvaralaštvo nastojat ćemo smjestiti. u pripadajući nacionalni književni kontekst, apostrofirajući one autore (ponajviše, dakako, pjesnike) koji će, u većoj ili manjoj mjeri, utjecati na oblikovanje Pessoine poetike. Razumije se da pritom nećemo zaboraviti ni ostale pripadnike čuvenog Orfejskog naraštaja, na čiji ćemo se doprinos luzitanskom modemizmu također ukratko osvmuti.

Što se pak tiče Pessoina književnog (i inog) stvaralaštva, naglasak će biti na njegovu najreprezentativmjem dijelu pjesništvu (ortonim Pessoa, heteronimi Alberto Caeiro, Ricardo Reis, Alvaro de Campos i drugi), no neće biti zanemaren ni autorov razgranat prozni beletristički opus što ga potpisuju bilo sam ortonim, bilo razni heteronimi (Bemardo Soares, Barao de Teive primjerice). Zasebno ćemo poglavlje (radibolje preglednosti) posvetiti i kazališnom dijelu Pessoine književne ostavštine (premda bi se gotovo sva njegova kazališna djela mogla svrstati u kategoriju pjesništva).
Osobit je problem, međutim, Pessoin neknjiževni opus koji nerijetko izravno ili neizravno zadire i u književni, a koji je zbog njegove upravo nevjerojatne golemosti i razgranatosti (poradi čega se ponekad traži i suvereno vladanje dotičnom strukom) uistinu veoma teško, gotovo nemoguće, svesti u okvire obične monografije. Femando Pessoa je, naime, ne samo jamačno najboIji "propali" student svih vremena (svjesno je prekinuo studij da bi se posvetio zvanju "genija", "Nad Camoesa", supamika Shakespeareova, Miltonova, Goetheova...) nego i vjerojatno posljednji europski uomo universale u renesansnom smislu, enciklopedist dostojan svojih osamnaestostoljetnih prethodnika. Osim što je (mnogoosobni i trojezični) pjesnik odnosno književnik i književni teoretičar, Pessoa je i filozof, sociolog, politolog, psiholog, jezikoslovac, prirodoznanstvenik, novinar, propagandist, izumitelj, astrolog, teozof, ezoteričar, alkemičar, mag, kozmopolit, nacionalist i nadasve virtuoz paradoksa... po zvanju običan inokorespondent po zanimanju... Upravo zbog toga ćemo pokušati ukratko predstaviti i najvažnije Pessoine neknjiževne tekstove, osobito s podmčja književne kritike i teorije, filozofije, sociologije, politologije, (socio)lingvistike i okultnih znanosti.
Izuzetna originalnost Pessoine književne i intelektualne "pojave" (uključujući i golicavu zagonetnost njegove još uvijek do kraja rieistražene "škrinje") uvelike je utjecala na ubrzanu recepciju Pjesnikova (do Dmgog svjetskog rata široj javnosti gotovo posve nepoznata) djela, kako u samom Portugalu tako i u inozemstvu odnosno Hrvatskoj (koja nas u ovom kontekstu najviše zanima). Stoga će se posljednja dva poglavlja drugog sveska monografije baviti Pessoinim utjecajem na portugalske i hrvatske poslijepessoanske (pjesničke) naraštaje.

Na kraju valja napomenuti kako je ova dvosveščana knjiga ponajprije zamišljena kao pomoć studentima portugalskog jezika i književnosti (namijenjena je, naime, slušateljima kolegija o Femandu Pessoi), što nipošto ne znači da je ne mogu čitati i ostali Ijubitelji Pjesnikova djela, kojih u Hrvatskoj, sudeći prema
broju Pessoinih prijevoda i njihovu utjecaju na pojedine autore, doista ne nedostaje. Štoviše, jedna od osnovnih nakana monografije Femando Pessoa jest baš ta da popuni višedesetljetnu prazninu u hrvatskoj pessoalogiji prazrdnu što su je samo djelomično uspijevali popuniti pojedini Pessoini prevoditelji i predstavljači, među kojima zasigumo prednjači akademik Mirko Tomasović (čiju smo sedamdesetu obljetnicu rođenja lani proslavili).
Upravo in honorem tom jamačno najvećem hrvatskom prevoditeIju, proučavatelju i poštovatelju Pessoina djela ovu monografiju protkasmo brojnim prepjevima, prijevodima i komentarima iz njegova bogata pessoističkog opusa. Njemu, baš kao i svim drugim Pessoinim prevoditeljima, veliko hvala jer bez njih bi hrvatska prijevodna književnost bila daleko siromašnija. Hvala i izdavačkoj kući "Disput" koja je ovim izdanjem omogućila da se prvak portugalskog modemizma još više udomaći u hrvatskoj kultumoj sredini!

U Zagrebu, 8. prosinca 2009.

Nikica Talan