Hrvati i Amerika

Reč izdavača:

Zanimanje javnosti i povjesničara za hrvatsko iseljeništvo u Americi ne jenjava, što na najbolji način potvrđuju rasprodana izdanja knjige Ljubomira Antića ’’Hrvati i Amerika’’, čije se drugo dopunjeno izdanje na hrvatskom jeziku pojavilo krajem 2002. u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade i Hrvatske matice iseljenika. Pregled povijesti hrvatsko-američkih dodira tijekom pola tisućljeća sažeo je na 283 stranice povjesničar dr. Ljubomir Antić u knjizi ’’Hrvati i Amerika’’, koja je uz hrvatski objavljena na engleskom i španjolskom jeziku.

Autorsko viđenje povijesnog prožimanja hrvatsko-američkih veza Antić je izgradio istraživačkim zahvatima i pažljivim uvidima u razasutu arhivsku građu, te uz sintezu 295 odabranih naslova iz domaće i strane historiografije.

Knjiga, čije je prvo izdanje napisano prije desetak godina u povodu petstote obljetnice otkrića Amerike, sastoji se od četiri poglavlja. U prvom poglavlju autor je obradio razdoblje koje je prethodilo masovnijem iseljavanju iz Hrvatske u Ameriku krajem 19. stoljeća. Ukoliko se tvrdnje nekih povjesničara o hrvatskim mornarima na Kolumbovim brodovima i ne dokažu, konstatira Antić, ostat će mnogo neospornih činjenica koje govore da su Hrvati ostvarili dodire s Amerikom među prvim europskim narodima. U tekstu se nalazi niz zanimljivosti iz života prvih doseljenika, koje se čitatelju podastiru kao izvrsno pustolovno štivo kao primjerice u epizodi o Croatan Indijancima (Sjeverna Karolina) ili onoj o Senjaninu Ivanu Malogrudiću i Dubrovčaninu Marinu Masalardi koji prvi dođoše u Kanadu 1543. godine kao članovi ekspedicije Jacquesa Cartiera i Le Sieur de Robervala. Dvadesetih godina 16. stoljeća Korčulanin Vinko Paletin boravio je s konkvistadorima na američkom tlu, a njega će uskoro slijediti dubrovački pomorci i trgovci tako da se hrvatsko-američki dodiri odvijaju u kontinuitetu od samog otkrića Novog svijeta do danas.

O uzrocima iseljavanja
Drugo poglavlje bavi se uglavnom uzrocima iseljavanja te običajima pri odlasku u svijet. Odlazak u neizvjesnost - krv, znoj i suze zabilježeni su u knjizi nizom autentičnih iskaza (pisama, životopisa, putopisa) koje Antić vješto kolažira u povijesne prizore. U trećem poglavlju autor opisuje nastanak hrvatskih naseobina u Sjevernoj i Južnoj Americi, koje su nicale od Aljaske do Ognjene Zemlje. Masovno doseljavanje Hrvata u Ameriku započinje posljednjih desetljeća 19. stoljeća u sklopu velikog migracijskog vala iz Srednje i Južne Europe. Uslijed veoma nepovoljnih prilika u ondašnjim hrvatskim zemljama i privlačnih useljeničkih pravila Amerike, iseljavanje poprima takve razmjere da je Hrvatskoj zaprijetila depopulacija. Taj val zaustavlja Prvi svjetski rat i on se više nikada neće ponoviti u onakvom intenzitetu, bilježi Ljubomir Antić.
U međuratnom razdoblju SAD provode restriktivnu useljeničku politiku pa migracijski tok skreće u Južnu Ameriku, ali teška gospodarska kriza koja od sredine dvadesetih godina 20. stoljeća potresa taj prostor obeshrabruje masovniji odlazak imigranata iz Hrvatske. Tamošnje hrvatske kolonije bilježit će nove doseljenike tek nakon Drugog svjetskog rata kada dolazi značajan kontingent hrvatskih političkih izbjeglica. Politička emigracija nalazi utočište i na tlu Sjeverne Amerika, koja od pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća postaje osobito privlačna obrazovanim stručnjacima svih profila. U Sjevernoj Americi Hrvati su prve naseobine utemeljili u Louisiani na ušću Mississippija i Californiji a u Južnoj u Buenos Airesu (Argentina), Antofagasti i Punta Arenasu (Čile), Callaou i Cerro de Pascu (Peru) te Oruru (Bolivija). U SAD se kasnije sve više grupiraju u velikim industrijskim središtima dok u Južnoj Americi useljavaju u Brazil, osobito Sao Paulo.

Zajedništvo daleko od domovine
Četvrto poglavlje govori o životu hrvatskih iseljenika u domicilnim zemljama Amerike. Opisani su neformalni oblici okupljanja, iseljenička društva, hrvatski tisak u dijaspori te uloga i značaj Crkve. U tuđini Hrvati razvijaju zajedništvo utemeljujući mnogobrojna društva i nacionalne institucije a u SAD i katoličke župe. Fascinantan je podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD-u od 1880. do 1940. To usporava proces asimilacije dva i pol milijuna Hrvata i građana hrvatskog podrijetla u Americi.
Dopunjeno izdanje obiluje podacima koji se tiču uspjeha Hrvata i građana hrvatskoga podrijetla na američkom tlu u različitim granama ljudske djelatnosti, od znanosti, gospodarstva do književnosti. Naši su glasoviti znanstvenici iz područja prirodoslovlja u Americi, među ostalim velikanima, matematičar dr. William Feller, eksperimentalni radioterapeut dr. Luka Milas, kemičari dr. Milan Randić, dr. Egon Matijević i dr. Vladimir Katović, biokemičar dr. Petar Alaupivić te elektroničar dr. Branko Leskovar. Književnost ljudi hrvatskog podrijetla na jeziku domicilne zemlje danas je možda najsustavnije poznata u SAD-u gdje niz pisaca osvaja sam vrh suvremenog američkog književnog izraza kao primjerice Melissa Milich, Anthony Mlikotin, Josip Novakovich i Mary Helen Stefaniak - iako u zemljama Južne Amerike u tom području među hrvatskim potomcima ima iznimnih književnih osobnosti. U Čileu primjerice djeluje oko stotinu pisaca hrvatskoga podrijetla na španjolskom jeziku među kojima prednjači najčitaniji hrvatski pisac iberijskog svijeta Antonio Scarmeta.
Iz knjige doznajemo niz zanimljivosti iz života kanadskih Hrvata. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD, kao i u nekim zemljama Južne Amerike, a tek pred Drugi svjetski rat te tijekom druge polovice 20. st. Hrvati u Kanadi počeli su polako hvatati korak s onima u SAD-u i uspinjati se po društvenoj ljestvici do zavidnih pozicija u biznisu, politici, znanosti i umjetnosti.
Mnogi Hrvati su snažno povezani s domovinom. Te veze su osobito intenzivne u kriznim i ratnim vremenima kada hrvatska dijaspora pruža snažnu moralnu, političku i materijalnu pomoć starom zavičaju.