Hrvatski dizajn sad
Odlomak :
’’Kada sam pozvan da napišem esej za ovu knjigu, prihvatio sam, ali pomalo oklijevajući. Nisam stručnjak za hrvatski dizajn. Moje jedino prethodno poznavanje tematike odnosi se na esej koji sam napisao o hrvatskom grafičkom dizajnu između dvaju svjetskih ratova, što je dio svjetske povijesti dizajna na kojoj trenutno radim. Ipak, usudio sam se vjerovati kako mi moje kratko upoznavanje s radom Otta Antoninija, Pavla Gavranića, Sergija Glumca, Ateliera TRI te neustrašivog avangradista Ljubomira Micića, možda doista daje određeni uvid u suvremeni dizajn u Hrvatskoj, Pregledavajući radove odabrane za knjigu dojmila me se njihova svježina i zanos dizajnera koji je vidljiv u radovima. Mogao sam predvidjeti poslušnu odanost starijim dizajnerima, i to u područjima gdje su tradicije dizajna duže prisutne i snažnije, ali umjesto toga iznenađen sam otkrio kako sjajno originalni mogu biti hrvatski dizajneri i kako su dobro usklađeni s mnogo aspekata ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja danas u Hrvatskoj. Osim toga, mogao sam početi razumijevati da, unatoč tome što je hrvatska država nova kao neovisna nacija, postojao je kontinuitet između dizajna s kojim sam upoznat, i to od 1920-ih i 1930-ih, i radova u ovoj knjizi.’’
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
’’Kada sam pozvan da napišem esej za ovu knjigu, prihvatio sam, ali pomalo oklijevajući. Nisam stručnjak za hrvatski dizajn. Moje jedino prethodno poznavanje tematike odnosi se na esej koji sam napisao o hrvatskom grafičkom dizajnu između dvaju svjetskih ratova, što je dio svjetske povijesti dizajna na kojoj trenutno radim. Ipak, usudio sam se vjerovati kako mi moje kratko upoznavanje s radom Otta Antoninija, Pavla Gavranića, Sergija Glumca, Ateliera TRI te neustrašivog avangradista Ljubomira Micića, možda doista daje određeni uvid u suvremeni dizajn u Hrvatskoj, Pregledavajući radove odabrane za knjigu dojmila me se njihova svježina i zanos dizajnera koji je vidljiv u radovima. Mogao sam predvidjeti poslušnu odanost starijim dizajnerima, i to u područjima gdje su tradicije dizajna duže prisutne i snažnije, ali umjesto toga iznenađen sam otkrio kako sjajno originalni mogu biti hrvatski dizajneri i kako su dobro usklađeni s mnogo aspekata ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja danas u Hrvatskoj. Osim toga, mogao sam početi razumijevati da, unatoč tome što je hrvatska država nova kao neovisna nacija, postojao je kontinuitet između dizajna s kojim sam upoznat, i to od 1920-ih i 1930-ih, i radova u ovoj knjizi.’’
Izdavač: Upi-2am plus d.o.o., Zagreb