• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Kristijan Silvestar
    Kristijan Silvestar

    Kristijan Silvestar

    Zbirka poezije.

    Iz recenzije:

    S kraja književnih vrsta gdje jezik obrće vlastitu nutrinu, gdje um vjeruje, još malo, samo u zaumnu vedrinu, zalutala je među nas, neočekivano, ova toliko raspuštena, toliko rigorozna silvestrovska poema.

    U takozvanoj maloj, čak do karikatura konvencionalnoj književnosti kakva je pretežno naša, kao da se ipak živi, slobodno živi, jedino od iznenađenja. Takvih neospornih, kakve predstavlja i ovaj tekst integralnog oslobođenja, napisan mimo svega, unatoč svemu.

    Kako da nas stoga ne razveseli, ta nepredviđena Silvestrova posjeta s granica nemogućeg i stvarnog. Ovakav odvažan i graciozan prijelaz preko ulice baš tamo gdje vlada najveća gužva, usred historije profane i duhovne, priče i šutnje.

    Dražesni i gorki Silvestar najviše je nalik demonu kakvog svatko nosi u sebi, ubijajući ga sve dok živi.

    On je lik savjesti, duha koji traži konačan račun. Javlja se u znaku otpora zemaljskoj sili teže, nestaje u svakoj mogućnosti slobodnog pada. Kada je slučajno već tu, čini se da je nepovratni prijatelj Silvestar svakako morao nastati. Da ga nema, naravno, trebalo bi ga izmisliti.

    Nismo li sami, pazite, upravo tako nešto htjeli reći?

    Ali Silvestar nam ne prodaje nikakve indulgencije. Grješno stvarni ipak smo mu zahvalni što nas podsjeća kako bi zapravo pjesnički trebalo živjeti na zemlji. No, nismo ni krivi što nas idile ne žele, što se sve pretvara u ljupke obrise stravične groteske. Silvestar, ah jedino on veselo shvaća tugu zemnika.

    Toliko nerazdvojna jedna od drugih poglavlja, epizode ove ironične poeme okretno pjevaju o raznim stranama istoga. Elegično su nasmiješene zbog himnodije koje nema. Posjeduju izvanredna scenska, govorna i predstavna svojstva jedne misterije buffo.

    Zar se to već posljednji čovjek, posljednjeg dana, posljednje godine svijeta, iz jurećeg života, opasno naginje van? To događanje ispovijesti ovi fragmenti, čvrsto zagrljeni u zagonetku koja to ostaje – usput objašnjujući toliko toga – znače igru koja se morala odigrati. Vesela nauka silvestrovskih pjevanja oporučno pripada nekoj zamirućoj logici srca.

    Tko hoće još veći dokaz koliko smo živjeli od odlomaka, od ironije na vlastiti račun, od traženja neke krunske dosjetke i skupljali u sebi ta vremena koja nikako ne laskaju umu, debljajući od neizdrživog ludila. Neka nas, najzad, zamijene nauke o nama!

    Pustiti jeziku samom na volju i tako, u ljubavnom sporu s njime, izvući sve što se može gradeći zatvorenu strukturu, zagonetku jedne metafore za sve, takvo umijeće pisanja dolazi ovdje na svoj račun, ono se zaista bogovski igra svijeta.

    Bez tog „velikog testamenta“ razlogovske generacije na istom bi mjestu zijapila neobjašnjiva praznina. Ovako se barem postigla transparencija pogotka u prazninu oskudnih vremena, tuga što je čak i vedri Silvestar uzaludno bio tu. Nitko nas nije mogao spasiti. Lakše je, makar i s takvim znanjem oko srca. Još kadrog da proslavi poneke praznike transcendentalne vedrine.


    Bruno Popović

    Više detalja
    Šifra: 160922
    2.623 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Zbirka poezije.

    Iz recenzije:

    S kraja književnih vrsta gdje jezik obrće vlastitu nutrinu, gdje um vjeruje, još malo, samo u zaumnu vedrinu, zalutala je među nas, neočekivano, ova toliko raspuštena, toliko rigorozna silvestrovska poema.

    U takozvanoj maloj, čak do karikatura konvencionalnoj književnosti kakva je pretežno naša, kao da se ipak živi, slobodno živi, jedino od iznenađenja. Takvih neospornih, kakve predstavlja i ovaj tekst integralnog oslobođenja, napisan mimo svega, unatoč svemu.

    Kako da nas stoga ne razveseli, ta nepredviđena Silvestrova posjeta s granica nemogućeg i stvarnog. Ovakav odvažan i graciozan prijelaz preko ulice baš tamo gdje vlada najveća gužva, usred historije profane i duhovne, priče i šutnje.

    Dražesni i gorki Silvestar najviše je nalik demonu kakvog svatko nosi u sebi, ubijajući ga sve dok živi.

    On je lik savjesti, duha koji traži konačan račun. Javlja se u znaku otpora zemaljskoj sili teže, nestaje u svakoj mogućnosti slobodnog pada. Kada je slučajno već tu, čini se da je nepovratni prijatelj Silvestar svakako morao nastati. Da ga nema, naravno, trebalo bi ga izmisliti.

    Nismo li sami, pazite, upravo tako nešto htjeli reći?

    Ali Silvestar nam ne prodaje nikakve indulgencije. Grješno stvarni ipak smo mu zahvalni što nas podsjeća kako bi zapravo pjesnički trebalo živjeti na zemlji. No, nismo ni krivi što nas idile ne žele, što se sve pretvara u ljupke obrise stravične groteske. Silvestar, ah jedino on veselo shvaća tugu zemnika.

    Toliko nerazdvojna jedna od drugih poglavlja, epizode ove ironične poeme okretno pjevaju o raznim stranama istoga. Elegično su nasmiješene zbog himnodije koje nema. Posjeduju izvanredna scenska, govorna i predstavna svojstva jedne misterije buffo.

    Zar se to već posljednji čovjek, posljednjeg dana, posljednje godine svijeta, iz jurećeg života, opasno naginje van? To događanje ispovijesti ovi fragmenti, čvrsto zagrljeni u zagonetku koja to ostaje – usput objašnjujući toliko toga – znače igru koja se morala odigrati. Vesela nauka silvestrovskih pjevanja oporučno pripada nekoj zamirućoj logici srca.

    Tko hoće još veći dokaz koliko smo živjeli od odlomaka, od ironije na vlastiti račun, od traženja neke krunske dosjetke i skupljali u sebi ta vremena koja nikako ne laskaju umu, debljajući od neizdrživog ludila. Neka nas, najzad, zamijene nauke o nama!

    Pustiti jeziku samom na volju i tako, u ljubavnom sporu s njime, izvući sve što se može gradeći zatvorenu strukturu, zagonetku jedne metafore za sve, takvo umijeće pisanja dolazi ovdje na svoj račun, ono se zaista bogovski igra svijeta.

    Bez tog „velikog testamenta“ razlogovske generacije na istom bi mjestu zijapila neobjašnjiva praznina. Ovako se barem postigla transparencija pogotka u prazninu oskudnih vremena, tuga što je čak i vedri Silvestar uzaludno bio tu. Nitko nas nije mogao spasiti. Lakše je, makar i s takvim znanjem oko srca. Još kadrog da proslavi poneke praznike transcendentalne vedrine.


    Bruno Popović

    Br.strana: 94

    Povez: Tvrdi povez

    God.izdanja: 2018.

    Izdavač: Durieux, Zagreb

    Zemlja porekla: Hrvatska

    ISBN: 978-953-188-452-5

    Dostupnost: isporuka od 5 do 6 nedelja
    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.