Moja savršena nevolja

Odlomak:

Prišao mi je s čašom kratkog pića, naravno da kao pravi alfa mužjak pije neki kratki konjak. Ne mogu ne primijetiti sve te njegove neke mužjačke pokrete koji me asociraju na likove koji imaju 157 žena u isto vrijeme. Ne znam zašto je to tako u mojoj glavi, ali puna sam predrasuda. Kucnuo je o moju čašu vina, sjeo pokraj mene, prekrižio noge kao pravi gospodin i upitao: − A čime se zamara ova lijepa glava, o čemu razmišlja?

Ja si prvi tren pomislim, eh da ti je samo znati…, a onda − ne, baš ću ti reći što mi prolazi glavom.

− E, pa, Ivane, posao na stranu, kad te vidim ovako elegantnog s čašom tog, pretpostavljam, konjaka u ruci i s pobjedničkim smiješkom, pomislim da si jedan od onih koji imaju u svakom gradu po jednu ženu, a niti jednoj nisu vjerni jer igraju na sto strana.

On se umalo zagrcnuo pićem te se počeo smijati kao lud. Nije mogao doći k sebi od moje direktne izjave, a ni ja nisam mogla vjerovati da sam to uopće izgovorila, niti je bilo mjesto niti vrijeme. Lupila sam mu direktno u facu bez imalo suzdržavanja, tako da bi Jelena sad bila jako ponosna na mene. Sva sam pocrvenjela i bilo mi je toliko neugodno da nisam znala kuda da gledam. Pogledao je duboko u moje oči.

− Otkud ti ta ideja? Zašto si to pomislila?

Bio je vrlo miran i staložen, a ja, da sam mogla, propala bih u crnu zemlju. Nisam imala hrabrosti gledati ga pa sam okrenula glavu od njega i počela mucati. Optužila sam čovjeka bez ikakvog dokaza, odnosno bubnula sam mu u facu nešto što je nama ženama skoro pa poštapalica na zajedničkim kavama. Pljusnula sam to u facu liku o kojem ne znam ništa, a poslovni smo partneri, a i još k tome je zgodan da zgodniji ne može biti.

On se nasmijao na moje mucanje te je svojom rukom primio moju bradu i okrenuo prema sebi.

− Kad već imaš tako nešto za reći, onda idi do kraja, Lorena, i pusti me da barem nešto kažem u svoju obranu. Tko zna, možda ti se svidi to što imam za reći.

Ja od muke sam totalno zanijemjela, a njega je to sve jako zabavljalo jer je vidio da sam crvena kao paprika i da su mi oči raširene od iznenađenja.

− Dakle, Lorena, ja sam potpuno slobodan čovjek, nemam sto žena, nadam se da bih mogao imati jednu. Za sada nemam niti nju, ali potrudit ću se osvojiti je. Izgleda da si imala neka bolna iskustva i

da, kao mnoge žene, gledaš na muškarce kao “gadove”, nadam se da ćemo to brzo promijeniti u tvojoj glavici. Nisam šarlatan niti prevarant, poslovan sam čovjek koji je prebrzo morao odrasti, s obzirom na to da su me roditelji, kao i tebe, vrlo rano uputili u posao, pa sam se tu svega i svačega nagledao. Imam dovoljno iskustva na svim područjima, iako mi je samo 36 godina. Nadam se da to nije puno za tebe, Lorena.

Mucajući sam rekla: − Idealan si.

Odmah sam se ugrizla za jezik i svega mi je bilo dosta. Ustala sam naglo, nesvjesno sam napravila glupost…

Pridružila sam se brojnijoj ekipi na šanku gdje nisam mogla biti centar pažnje, što mi je u ovom trenu stvaralo strašan pritisak. Naručila sam još jednu čašu vina i ta me je lagano opuštala. Napravila sam što sam napravila, a sad kako je on to protumačio, to je njegov problem. Smijali smo se na neke šale i timovi su se baš dobro slagali, bila sam sretna zbog toga.

Krenula sam na toalet, kad me je prije toaleta nečija ruka zgrabila i privukla me k sebi, Ivanove oči bljesnule su mi na blizini od nekoliko centimetara, a na uho mi je šapnuo: − Preslatka si.

I ono malo što mi nije bilo crveno na meni, sada je pocrvenjelo.

Uzela sam njegovu ruku, snažno je odmaknula od sebe i ušla u toalet.

Jedva sam disala, ritam srca je bio sigurno za nekoliko kardioloških službi, i to je to. Osjećala sam se nemoćno pokraj tog muškarca, izazivao je u meni sve ono što nikada nitko nije. Njegova blizina gotovo me bacila u nesvijest, pa zar je moguće imati ovakve fizičke reakcije na nekoga?

Osvježila sam se u toaletu, popravila šminku, sabrala se i izišla van. Došavši do društva, uzela sam svoju torbu i sve srdačno pozdravila ispričavajući se da imam obaveza. Marko je na meni sve pročitao, vidio je da sam se sva zajapurila i zato ništa nije niti komentirao niti me zaustavljao. Ivan me je gledao vrlo zagonetno i pružio mi je ruku, ali ovaj put ju je prinio usnama i poljubio. Mislim da se tlo pomaknulo, ali ja sam i dalje na nogama, što je uspjeh. Izvukla sam ruku, nasmijala se i izišla iz bara i iz nebodera. Trebao mi je svježi zrak, malo da prodišem.