• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Oči naše
    Oči naše

    Oči naše

    Osnovna tema Tadićeve poezije jeste nežnost. On je nežan i melanholičan pesnik, izrazito nežnog mentalnog sklopa.
    Sva njegova poezija je meka i nežna, ali i nemirna, samoispitivačka, pesnik se pojavljuje kao neko ko depatetizuje samoironijom vlastitu narcisoidnost. Njegova poezija je poezija čoveka koji se ne miri da robuje istrošenim konvencijama i banalnosti života.

    Nikad nećeš biti bivša

    Nikad nećeš biti bivša.
    U misli bi mi, kao u san, dolazila
    da me pitaš znam li zašto ne mogu da spavam,
    jesam li konačno srećan tako sam,
    da li znam da sam ti bio važniji od svega
    i da si me volela više no što zaslužujem,
    više no što me je iko ikada voleo,
    pa bi se u srce spustila
    da te želja mine,
    da proveriš ima li koga,
    da se prisetiš srećnih dana i noći
    dok si u njemu stanovala,
    da čuješ prazninu kojom je ispunjeno
    i odjek neizgovorenih reči,
    da proveriš da li i dalje drhti za tobom,
    ili ne može da dočeka da zauvek prestane
    da drhti od uspomene na tebe.

    Nikad nećeš biti bivša.
    U san bih ti dolazio da cvilim,
    da objašnjavam, da te podsećam,
    da molim da saslušaš,
    da molim da pokušaš da shvatiš
    da su moji ostaci koje si zatekla
    jedva preživeli život,
    da ne znaju za šta su krivi
    onima kojima ništa nisu skrivili,
    da ne veruju nikom,
    da više ne umeju
    i ne samo da ne umeju,
    nego neće da vole,
    za inat onima koje su voleli,
    onako kako ih niko neće voleti,
    da te pitam odakle ti snage
    da me oživiš,
    da me naučiš da ti verujem
    i da pristanem da te volim,
    lepše no ikoga,
    za inat onima koje sam volelo,
    onako kako ih niko neće voleti.

    Nikad nećeš biti bivša.
    Budućih za mene nema.
    Naslušao sam se zakletvi i obećanja.
    Ne želim nikom zlo,
    ali neka nekog drugog
    sustigne ljubav kakvom sam bio voljen.
    Malo mi je budućnosti ostalo
    da bih je protraćio poluživotom
    kakvim sam umirao dok te nisam sreo.

    Bolje ću od tebe proći –
    meni je tebe dao da za tebe živim dok sam živ,
    a tebi mene da za mene živiš i kad ostaneš bez mene,
    pa tako ni ja tebi nikad neću biti bivši.

    Tuga bez mene

    Tuga bez mene nije ono što je bila.
    Ne piše, al’ se povremeno javi bez reči
    da se podsetimo zajedničkih dana i noći.
    Ćutimo, razumemo se.
    Pravi se da nije tu,
    pravim se da ne znam da je tu,
    mada prepoznam njene pokrete u grlu i oku.
    Falim joj, ne ume bez mene.
    Zavolela me, bio sam njen najredovniji korisnik.
    Osmehnem se, da vidi da mogu bez nje,
    a ona pojača tužne note,
    da čujem da bez nje ne mogu.
    Pusti, kažem, bilo pa prošlo, a ona se umiljava
    i moli da je još jednom privijem na grudi.
    Žao mi da zbog mene tuguje,
    popustim u ime starih, teških vremena,
    pa se kao dete raduje,
    obeća da će me slušati, da će pisati,
    da će me voleti više no ikog,
    samo da joj ne dopustim
    da ponovo od mene ode.
    Idi, pomislim, ali ne izgovorim,
    jer dosta mi je rastanaka.
    Dopustim joj da još malo ne primećujem
    kako vršlja po mojim mislima i grudima,
    šmrcnem, opsujem i setim se onolikih ljudi
    zbog kojih sam onolike dane i noći tugovao,
    uzdahnem i čekam da sama ode
    kad shvati da više nemam za kim da tugujem.

    Više detalja
    Šifra: 106528
    2.400 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Osnovna tema Tadićeve poezije jeste nežnost. On je nežan i melanholičan pesnik, izrazito nežnog mentalnog sklopa.
    Sva njegova poezija je meka i nežna, ali i nemirna, samoispitivačka, pesnik se pojavljuje kao neko ko depatetizuje samoironijom vlastitu narcisoidnost. Njegova poezija je poezija čoveka koji se ne miri da robuje istrošenim konvencijama i banalnosti života.

    Nikad nećeš biti bivša

    Nikad nećeš biti bivša.
    U misli bi mi, kao u san, dolazila
    da me pitaš znam li zašto ne mogu da spavam,
    jesam li konačno srećan tako sam,
    da li znam da sam ti bio važniji od svega
    i da si me volela više no što zaslužujem,
    više no što me je iko ikada voleo,
    pa bi se u srce spustila
    da te želja mine,
    da proveriš ima li koga,
    da se prisetiš srećnih dana i noći
    dok si u njemu stanovala,
    da čuješ prazninu kojom je ispunjeno
    i odjek neizgovorenih reči,
    da proveriš da li i dalje drhti za tobom,
    ili ne može da dočeka da zauvek prestane
    da drhti od uspomene na tebe.

    Nikad nećeš biti bivša.
    U san bih ti dolazio da cvilim,
    da objašnjavam, da te podsećam,
    da molim da saslušaš,
    da molim da pokušaš da shvatiš
    da su moji ostaci koje si zatekla
    jedva preživeli život,
    da ne znaju za šta su krivi
    onima kojima ništa nisu skrivili,
    da ne veruju nikom,
    da više ne umeju
    i ne samo da ne umeju,
    nego neće da vole,
    za inat onima koje su voleli,
    onako kako ih niko neće voleti,
    da te pitam odakle ti snage
    da me oživiš,
    da me naučiš da ti verujem
    i da pristanem da te volim,
    lepše no ikoga,
    za inat onima koje sam volelo,
    onako kako ih niko neće voleti.

    Nikad nećeš biti bivša.
    Budućih za mene nema.
    Naslušao sam se zakletvi i obećanja.
    Ne želim nikom zlo,
    ali neka nekog drugog
    sustigne ljubav kakvom sam bio voljen.
    Malo mi je budućnosti ostalo
    da bih je protraćio poluživotom
    kakvim sam umirao dok te nisam sreo.

    Bolje ću od tebe proći –
    meni je tebe dao da za tebe živim dok sam živ,
    a tebi mene da za mene živiš i kad ostaneš bez mene,
    pa tako ni ja tebi nikad neću biti bivši.

    Tuga bez mene

    Tuga bez mene nije ono što je bila.
    Ne piše, al’ se povremeno javi bez reči
    da se podsetimo zajedničkih dana i noći.
    Ćutimo, razumemo se.
    Pravi se da nije tu,
    pravim se da ne znam da je tu,
    mada prepoznam njene pokrete u grlu i oku.
    Falim joj, ne ume bez mene.
    Zavolela me, bio sam njen najredovniji korisnik.
    Osmehnem se, da vidi da mogu bez nje,
    a ona pojača tužne note,
    da čujem da bez nje ne mogu.
    Pusti, kažem, bilo pa prošlo, a ona se umiljava
    i moli da je još jednom privijem na grudi.
    Žao mi da zbog mene tuguje,
    popustim u ime starih, teških vremena,
    pa se kao dete raduje,
    obeća da će me slušati, da će pisati,
    da će me voleti više no ikog,
    samo da joj ne dopustim
    da ponovo od mene ode.
    Idi, pomislim, ali ne izgovorim,
    jer dosta mi je rastanaka.
    Dopustim joj da još malo ne primećujem
    kako vršlja po mojim mislima i grudima,
    šmrcnem, opsujem i setim se onolikih ljudi
    zbog kojih sam onolike dane i noći tugovao,
    uzdahnem i čekam da sama ode
    kad shvati da više nemam za kim da tugujem.

    Br.strana: 122

    Povez: broširani

    God.izdanja: 2014.

    Izdavač: Graph style

    ISBN: 978-86-87371-17-0

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    Knjige istog pisca

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.