Osvojenje Meksika

Osvojenje Meksika / Vilijam Preskot

Zagreb 1955. Tvrd povez, zaštitni omot, 711 strana.
knjiga je vrlo dobro očuvana.
..........................
William H. Prescott, autor ove knjige, rodio se 1797. u Salemu (država Massachusetts). Odgojen je u Harwardu, najstarijem sveučilištu Sjedinjenih Država. Za vrijeme studija izgubi uslijed nesretnog slučaja lijevo oko: jedan mu je sudrug bacio u glavu komad kruha, a tvrda je korica ozlijedila oko u tolikoj mjeri, da nije moglo biti spašeno. Štoviše, prijetila je opasnost i za drugo oko, kojim se mladić nije mogao služiti. Unatoč tome Prescott je normalno završio srednju školu, poslije koje se odlučio za književno-naučnu karijeru. Odlazio je u Evropu, da nastavi liječenje i prikupi građu za povijesne studije, kojima se kanio baviti. Već tada pomišlja na španjolsku povijest.

Poslije manjih kritičarsko—povijesnih radova objavio je veliko djelo o Ferdinandu i Izabeli (štampano 1838.), a uspjeh što ga je postigao, potakao ga je da opiše Cortesov pothvat u Meksiku, I tako pet godina nakon toga djela (1843) izlazi Povijest osvojenja Meksika, omašna knjiga u tri sveska.
To se djelo — Osvojenje Meksika — smatra najvećim uspjehom Williama H. Prescotta. Građa slabo poznata i nedovoljno obrađena, objavljivanje novih izvora i otvaranje novih pogleda, epski zamah, koji podsjeća na Waltera Scotta, dva herojska lika — Cortes i Montezuma — dramatičnost nekih epizoda, tragična veličina glavnih junaka sve su to faktori, koji objašnjavaju i opravdavaju postignuti uspjeh.


Svoja izlaganja o ovom velikom historijskom pothvatu započeo je Prescott pogledima na civilizaciju Azteka, govori o drevnom Meksiku, političkim prilikama i materijalnoj kulturi, o meksičkoj mitologiji, nauci i literaturi. Pisac nije zanemario ni podneblje, ni rasni sastav i podrijetlo meksikanskoga pučanstva. Nakon toga prelazi na otkriće Meksika, da bi zatim prikazao Cortesov pohod na Meksiko, njegov boravak u Meksiku, zatim izgon iz Meksika, opsadu i predaju prijestolnice i završio crtajući kasniju karijeru Fernanda Cortesa.
U predgovoru djelu nalazimo jedno intimno priznanje, koje se doima ganutljivo i gotovo potresno. Bolest očiju prisilila je naime pisca da se služi priborom za slijepce, i nije mu dopustila da vidi svog rukopisa, da ga naknadno pročita ili ispravi. Zbog toga se pisac opravdava, što je rukopis bio često nedotjeran i nejasan, što su se u prijepisu potkrale pogreške.
Ipak činjenica, da je ovaj golemi materijal pribrao, sredio i obradio pisac, koji se nije mogao služiti svojim vidom, sama je po sebi dovoljna, da Prescotta kao čovjeka i pisca stavi na posebno mjesto. Ne samo da je ovaj slijepac bio vidovit, nego je imao i željezne energije, upornost, koju čovjeku može dati samo ljubav i vjera u započeti posao . . .