• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Pesme
    Pesme

    Pesme

    Iz recenzije :

    ’’Pesma ’’Glinene ptice’’

    Pesmi Mirka Novčića se pouzdano ne zna vreme ni mesto rođenja. Ona sama o sebi ne voli mnogo da priča i da se otkriva. Životarila je zaklonjena sećanjem onih koji su je nekad sreli, mada se verovatno više i iskrenije nadala presudi njihovog zaborava.

    Ko zna kako je ovoj glinenoj ptici zapalo da se prene. Snebivajući se kroz nepoznatu mimiku vetrova i granja, ona je osetila da će jednom ogla- dneti, ili da će se zaljubiti, ili možda samo silno hteti da ponovi svirku mrtvog cveća sa pijačnog trga. A sve to je morala nekako reći. Bez znanja o tonovima, tek rastavljena od svog pređašnjeg zemljanog mesa i slučajno utekla mrtvilu i nepokretnosti. Otuda su Mirkove interpunkcije odrazi položaja, stihovi su pretpostavljeni čistom rečju, čistim pojanjem, u kome se početak i kraj smenjuju vidom, umesto akcentima, gde se čeznuće ne patvori toliko ritmom, koliko se svodi na postojanje. Priroda tog pevanja ne uzleće. Ona se zariva u sebe, razapeta od težine samospoznaje i želje da se vrati u davno zaustavljenu glinenu sudbinu. S verom u kratkoću istine, još nedovršeni glas slabašnog bića zapodenuće razgovor sa drugima, da bi mu oni dali odgovore. Preodređeno pesmom, ono će se pustiti njima da ga uče pevanju.

    Ako je sva neposrednost života bila u stanju da izbegne čak i varljivi let sa strmoglave litice, prepoznajući u njemu drevni Ikarov usud, ipak nije mogla da odoli beskrajnim treptajima vazduha koje drugi zovu pesmom. Makar samo u vladanju sna, kada nestaje stid i uzmicanje svakog bića, nešto bi se od tog mucanja, dahtanja i gluvog sricanja usnama moglo naći i na javi, prihvaćenim slovima i znacima. Nagnana čudotvornošću sopstvenog pada u svet, bivša zemljana druga, koja je isto tako mogla biti i likom zdele, cigle ili nečije rodne grude, zapisala je prikaze namah otvorenih očiju. No, tišina, prošla i buduća, ne može da čini prelivajuće boje i tanane, uspavljujuće replike ogrubelih stvari koje je zapazila. Ona ostaje tišina, noćna duplja, sa tek malim brojem ćudljivih zvezda. Savršena mirnoća belog papira, sa nekoliko crnih pustinjaka, u očekivanju onih kojima zatreba malo besede bez povoda i poruka. Zato ovome primerena oštrina stiha se gotovo uopšte ne najavljuje, još manje se objavljuje. Ona je prosidba dovršenja vašom sledećom odlukom, delom ili namerom.

    Napokon, teško je zamisliti da li bi ptica od gline, zatečena moranjem života, uopšte s bilo čime mogla da poistoveti svoje poreklo. Kako bi se onda i njena pesma mogla uhvatiti u poetski zbor njenih dalekih sestara? Ona je lišena navika i detinjstva, pa su slike u njenom iskazu mogle biti poređane jedino po snazi doživljaja, često ostavljajući utisak naprasnih tematskih skretanja, sintaksičkih lomova, bujanja oblika na suvom i neblagorodnom tlu i nepovratnog poraza pred prvim izazovom zlobe. Plativši cenu čistote, ovom siročetu preostaje da se uzda u neki novi život, koji se samosastavlja i traži sebi ravnog u jednom vremenu do krajnosti opredeljene, primenjene poetike. Neopozivo sadašnje svakako jeste moćnije, poput ćutanja u kome se podjednako ogledaju i mudar i kratkovečan.

    Prepuštajući se dubinama naših nemuštosti, ta bivša glinena ptica, naglo oživljena i neuka zadobijenoj slobodi, pevala bi baš tako: zaumno, resko – i potpuno beznadežno.’’

    Nemanja Novčić o septembru 2018.

    Više detalja
    Šifra: 144647
    660 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Iz recenzije :

    ’’Pesma ’’Glinene ptice’’

    Pesmi Mirka Novčića se pouzdano ne zna vreme ni mesto rođenja. Ona sama o sebi ne voli mnogo da priča i da se otkriva. Životarila je zaklonjena sećanjem onih koji su je nekad sreli, mada se verovatno više i iskrenije nadala presudi njihovog zaborava.

    Ko zna kako je ovoj glinenoj ptici zapalo da se prene. Snebivajući se kroz nepoznatu mimiku vetrova i granja, ona je osetila da će jednom ogla- dneti, ili da će se zaljubiti, ili možda samo silno hteti da ponovi svirku mrtvog cveća sa pijačnog trga. A sve to je morala nekako reći. Bez znanja o tonovima, tek rastavljena od svog pređašnjeg zemljanog mesa i slučajno utekla mrtvilu i nepokretnosti. Otuda su Mirkove interpunkcije odrazi položaja, stihovi su pretpostavljeni čistom rečju, čistim pojanjem, u kome se početak i kraj smenjuju vidom, umesto akcentima, gde se čeznuće ne patvori toliko ritmom, koliko se svodi na postojanje. Priroda tog pevanja ne uzleće. Ona se zariva u sebe, razapeta od težine samospoznaje i želje da se vrati u davno zaustavljenu glinenu sudbinu. S verom u kratkoću istine, još nedovršeni glas slabašnog bića zapodenuće razgovor sa drugima, da bi mu oni dali odgovore. Preodređeno pesmom, ono će se pustiti njima da ga uče pevanju.

    Ako je sva neposrednost života bila u stanju da izbegne čak i varljivi let sa strmoglave litice, prepoznajući u njemu drevni Ikarov usud, ipak nije mogla da odoli beskrajnim treptajima vazduha koje drugi zovu pesmom. Makar samo u vladanju sna, kada nestaje stid i uzmicanje svakog bića, nešto bi se od tog mucanja, dahtanja i gluvog sricanja usnama moglo naći i na javi, prihvaćenim slovima i znacima. Nagnana čudotvornošću sopstvenog pada u svet, bivša zemljana druga, koja je isto tako mogla biti i likom zdele, cigle ili nečije rodne grude, zapisala je prikaze namah otvorenih očiju. No, tišina, prošla i buduća, ne može da čini prelivajuće boje i tanane, uspavljujuće replike ogrubelih stvari koje je zapazila. Ona ostaje tišina, noćna duplja, sa tek malim brojem ćudljivih zvezda. Savršena mirnoća belog papira, sa nekoliko crnih pustinjaka, u očekivanju onih kojima zatreba malo besede bez povoda i poruka. Zato ovome primerena oštrina stiha se gotovo uopšte ne najavljuje, još manje se objavljuje. Ona je prosidba dovršenja vašom sledećom odlukom, delom ili namerom.

    Napokon, teško je zamisliti da li bi ptica od gline, zatečena moranjem života, uopšte s bilo čime mogla da poistoveti svoje poreklo. Kako bi se onda i njena pesma mogla uhvatiti u poetski zbor njenih dalekih sestara? Ona je lišena navika i detinjstva, pa su slike u njenom iskazu mogle biti poređane jedino po snazi doživljaja, često ostavljajući utisak naprasnih tematskih skretanja, sintaksičkih lomova, bujanja oblika na suvom i neblagorodnom tlu i nepovratnog poraza pred prvim izazovom zlobe. Plativši cenu čistote, ovom siročetu preostaje da se uzda u neki novi život, koji se samosastavlja i traži sebi ravnog u jednom vremenu do krajnosti opredeljene, primenjene poetike. Neopozivo sadašnje svakako jeste moćnije, poput ćutanja u kome se podjednako ogledaju i mudar i kratkovečan.

    Prepuštajući se dubinama naših nemuštosti, ta bivša glinena ptica, naglo oživljena i neuka zadobijenoj slobodi, pevala bi baš tako: zaumno, resko – i potpuno beznadežno.’’

    Nemanja Novčić o septembru 2018.

    Br.strana: 136

    Povez: Tvrdi povez

    God.izdanja: 2018.

    Izdavač: Kreativna radionica Balkan

    ISBN: 978-86-6403-087-8

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.