• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Rasejavanje: dnevnik 1954-1979
    Rasejavanje: dnevnik 1954-1979

    Rasejavanje: dnevnik 1954-1979

    Iz recenzije:

    Filip Žakote je „pejzažista“ u poeziji, njegove poetske slike su „predeli sa odsutnim figurama“, svet je Veliki Predeo, a naše su reči lahori-pejzaži koje neprestano proizvodimo, večno u potrazi za bezgraničnim, to jest posve-drugim. On traži neku vrstu otvora u predelu, gde se sam prostor intimizuje i subjekat potvrđuje svoje bivstvovanje u blizini autentične objave nevidljivog. To su često potpuno beznačajna mesta, za koja nas veže spoj „starog i elementarnog“, ostataka kulture i vegetalnog, istrošen kamen prekriven bršljanom, beskorisni zidovi, nekadašnji funkcionalni artefakti koji su izgubili svoje značenje i upotrebnu funkciju, spojeni s vegetalnim, trajnijim i čvršćim, navodi pesnik, čak i od kamena. Naizgled obična mesta, ništa posebno, ali ujedno i sveta mesta, mesta hramova. Na tim mestima vlada spokoj, sabiranje, tu se objavljuje gustina sveta, na tajanstvenim smo vratima nevidljivog, ne može se tačno reći šta je to, i gustina je i otvaranje, i ovo i ono, te priziva Platonov pojam chôra (χώρα), koji je donekle „sinonim za topos, pošto označava i prostor i predeo. Ali topos zadobija apstraktnija značenja, motiva, povoda, tačke diskursa, pasaža knjige, opšteg mesta, dok je pojam chôra srodniji francuskom pojmu mesta [lieu], središta, položaja, tačke, kraja, poljâ, prirode“ (Kristin Dipui).

    Vegetalno nije nikakav ukras Žakoteovog pisma, ono je njegov glavni tok, dah, njegova „laka esencija“. Pa i samu reč iz naslova ovog poetskog dnevnika, Semaison, koja znači i Setva, vreme sejanja, Žakote usmerava, Litreovim epigrafom u zaglavlju rukopisa, ka njenom drugom značenju: prirodnom rasejavanju semena kao načinu razmnožavanja biljaka. Ne, dakle, ljudska Setva, ne Subjekat, nego prirodno Rasejavanje, Svet koji se sam reprodukuje.


    Dejan Ilić

    Više detalja
    Šifra: 198755
    880 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Iz recenzije:

    Filip Žakote je „pejzažista“ u poeziji, njegove poetske slike su „predeli sa odsutnim figurama“, svet je Veliki Predeo, a naše su reči lahori-pejzaži koje neprestano proizvodimo, večno u potrazi za bezgraničnim, to jest posve-drugim. On traži neku vrstu otvora u predelu, gde se sam prostor intimizuje i subjekat potvrđuje svoje bivstvovanje u blizini autentične objave nevidljivog. To su često potpuno beznačajna mesta, za koja nas veže spoj „starog i elementarnog“, ostataka kulture i vegetalnog, istrošen kamen prekriven bršljanom, beskorisni zidovi, nekadašnji funkcionalni artefakti koji su izgubili svoje značenje i upotrebnu funkciju, spojeni s vegetalnim, trajnijim i čvršćim, navodi pesnik, čak i od kamena. Naizgled obična mesta, ništa posebno, ali ujedno i sveta mesta, mesta hramova. Na tim mestima vlada spokoj, sabiranje, tu se objavljuje gustina sveta, na tajanstvenim smo vratima nevidljivog, ne može se tačno reći šta je to, i gustina je i otvaranje, i ovo i ono, te priziva Platonov pojam chôra (χώρα), koji je donekle „sinonim za topos, pošto označava i prostor i predeo. Ali topos zadobija apstraktnija značenja, motiva, povoda, tačke diskursa, pasaža knjige, opšteg mesta, dok je pojam chôra srodniji francuskom pojmu mesta [lieu], središta, položaja, tačke, kraja, poljâ, prirode“ (Kristin Dipui).

    Vegetalno nije nikakav ukras Žakoteovog pisma, ono je njegov glavni tok, dah, njegova „laka esencija“. Pa i samu reč iz naslova ovog poetskog dnevnika, Semaison, koja znači i Setva, vreme sejanja, Žakote usmerava, Litreovim epigrafom u zaglavlju rukopisa, ka njenom drugom značenju: prirodnom rasejavanju semena kao načinu razmnožavanja biljaka. Ne, dakle, ljudska Setva, ne Subjekat, nego prirodno Rasejavanje, Svet koji se sam reprodukuje.


    Dejan Ilić

    Br.strana: 249

    Povez: Meki povez

    God.izdanja: 2020.

    Izdavač: Kulturni centar Novog Sada

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.