• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Vlak kasni, zar ne?
    Vlak kasni, zar ne?

    Vlak kasni, zar ne?

    Iz recenzije :

    ’’Jadranka Tarle Bojović pjesnikinja je malih stvari, gotovo minljivih trenutaka, osjećaja i slutnji koje su sada tu, a već u sljedećem trenutku ih nema. Potvrđuje to i svojim stihom kojem je ostala vjerna sve ove godine, a koji kao kist ocrtava crno-bijele konture ispod kojih se skrivaju moćne boje. Tako i Jadrankine pjesme govore o slučajnim susretima, nenamjernim dodirima, pogledima koji se gube i prije nego što su uhvatili korijena u čovjeku. Trenutak koji je prošao i prije nego što ga je čovjek, u Jadrankinom slučaju žena, osvijestila u svojoj glavi, u svom mozgu, a koji je zatreperio i ostavio trag u srcu. Poezija je to urbanog pulsa jednog grada u kojem se ne događa ništa, a sve se sluti.

    Jadrankin je jezik tako ogoljen da diktira jedan ritam, daje jednu ubrzanost kojom prolaze njeni ljudi u njenom gradu, njena junakinja koja putuje, koja sanja, koja želi i ne boji se voljeti iako joj sve oko nje govori da odustane. Njen vlak kasni, ali nju to ne sekira. Vremena dolaze i vremena prolaze, ona ostaje ista. Lik njene heroine možemo pratiti od prvih pjesama, gorda i uzvišena protiv zavisti velegrada, pogledi koji je prate, uzdasi. Ona ne popušta, čak i kad joj se čini da je sve unaprijed uređeno u zatvorenom krugu. Već u sljedećoj pjesmi ona izlazi iz začaranog kruga i nastavlja dalje u potrazi za pravom pjesmom. Jer ona je, od početka do kraja, pjesnikinja.

    Jadrankini likovi su ostaci likova u njoj samoj; ona ponekad pjeva o njoj u trećem licu, ponekad o tebi u drugom, a svi se ti likovi kao krhotine ulijevaju u nju samu, u prvo lice. I kada pobjeđuje i kada gubi. Ostaje svoja unatoč strahu da si ne odreže uho jer to je prokletstvo umjetnika. Na kraju zbirke nalaze se kratke crtice, mogli bi reći pjesme u prozi koje funkcioniraju kao produžena ruka zbirke. Teme ostaju iste, trenuci unutar duše jedne žene kao i signali koji dolaze izvanka i u duši stvaraju buru: fažol na Marjanu, susjeda, vožnja autobusom, putovanje na otok. I na kraju svijet koji se širi u svoj svojoj veličini, svijet bez granica jer pjesnici poznaju samo granice od naslovne stranice do korica svoje zbirke. A neki niti te.’’

    Vesna Hrdlička Bergelj, prof.

    Više detalja
    Šifra: 144643
    660 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Iz recenzije :

    ’’Jadranka Tarle Bojović pjesnikinja je malih stvari, gotovo minljivih trenutaka, osjećaja i slutnji koje su sada tu, a već u sljedećem trenutku ih nema. Potvrđuje to i svojim stihom kojem je ostala vjerna sve ove godine, a koji kao kist ocrtava crno-bijele konture ispod kojih se skrivaju moćne boje. Tako i Jadrankine pjesme govore o slučajnim susretima, nenamjernim dodirima, pogledima koji se gube i prije nego što su uhvatili korijena u čovjeku. Trenutak koji je prošao i prije nego što ga je čovjek, u Jadrankinom slučaju žena, osvijestila u svojoj glavi, u svom mozgu, a koji je zatreperio i ostavio trag u srcu. Poezija je to urbanog pulsa jednog grada u kojem se ne događa ništa, a sve se sluti.

    Jadrankin je jezik tako ogoljen da diktira jedan ritam, daje jednu ubrzanost kojom prolaze njeni ljudi u njenom gradu, njena junakinja koja putuje, koja sanja, koja želi i ne boji se voljeti iako joj sve oko nje govori da odustane. Njen vlak kasni, ali nju to ne sekira. Vremena dolaze i vremena prolaze, ona ostaje ista. Lik njene heroine možemo pratiti od prvih pjesama, gorda i uzvišena protiv zavisti velegrada, pogledi koji je prate, uzdasi. Ona ne popušta, čak i kad joj se čini da je sve unaprijed uređeno u zatvorenom krugu. Već u sljedećoj pjesmi ona izlazi iz začaranog kruga i nastavlja dalje u potrazi za pravom pjesmom. Jer ona je, od početka do kraja, pjesnikinja.

    Jadrankini likovi su ostaci likova u njoj samoj; ona ponekad pjeva o njoj u trećem licu, ponekad o tebi u drugom, a svi se ti likovi kao krhotine ulijevaju u nju samu, u prvo lice. I kada pobjeđuje i kada gubi. Ostaje svoja unatoč strahu da si ne odreže uho jer to je prokletstvo umjetnika. Na kraju zbirke nalaze se kratke crtice, mogli bi reći pjesme u prozi koje funkcioniraju kao produžena ruka zbirke. Teme ostaju iste, trenuci unutar duše jedne žene kao i signali koji dolaze izvanka i u duši stvaraju buru: fažol na Marjanu, susjeda, vožnja autobusom, putovanje na otok. I na kraju svijet koji se širi u svoj svojoj veličini, svijet bez granica jer pjesnici poznaju samo granice od naslovne stranice do korica svoje zbirke. A neki niti te.’’

    Vesna Hrdlička Bergelj, prof.

    Br.strana: 120

    Povez: Tvrdi povez

    Izdavač: Kreativna radionica Balkan

    ISBN: 978-86-6403-088-5

    Ključna reč: Voz kasni, zar ne?

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    Knjige istog pisca

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.