Zašto razmišljanje rastužuje
Odlomak:
Telesne funkcije i mišljenje su zajedničko svojstvo pripadnika vrste koja sebe arogantno definiše kao homo sapiens. Strogo uzev, svako ljudsko biće – muškarac, žena, dete – jeste mislilac. To važi kako za nekog kretena tako i za Njutna, kako za nemuštog morona tako i za Platona. Začetničke, inventivne misli, misli koje poboljšavaju život, mogu se pojaviti uvek i na svakom mestu, mogu pasti na pamet neobrazovanim, tupavim pa čak i mentalno hendikepiranim osobama. Ove misli se gube zato što nisu artikulisane ili na njih nisu obratili pažnju čak ni oni koji su ih mislili. Naše misli su kao majušne spore koje se razmnožavaju – spolja i iznutra – u milionskom broju. Samo maleni deo preživljava i donosi plod. … Kulturu, „opšte stremljenje“ ka duhovnoj pismenosti, možemo definisati stepenom do kog se prvorazredno mišljenje raširilo i utelotvorilo u opštim vrednostima i praksama, ili pak nije. Da li su kreativne misli prihvaćene u školama i doživele opštedruštveno priznanje? Da li su doprele do unutrašnjeg uha, čak i kada je proces slušanja često tvrdoglavo spor i opterećen vulgarizacijom. Da li se autentično mišljenje i njegovo receptivno vrednovanje ometa, čak sprečava putem političkog, dogmatskog i ideološkog poricanja koje ne misli?
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
Telesne funkcije i mišljenje su zajedničko svojstvo pripadnika vrste koja sebe arogantno definiše kao homo sapiens. Strogo uzev, svako ljudsko biće – muškarac, žena, dete – jeste mislilac. To važi kako za nekog kretena tako i za Njutna, kako za nemuštog morona tako i za Platona. Začetničke, inventivne misli, misli koje poboljšavaju život, mogu se pojaviti uvek i na svakom mestu, mogu pasti na pamet neobrazovanim, tupavim pa čak i mentalno hendikepiranim osobama. Ove misli se gube zato što nisu artikulisane ili na njih nisu obratili pažnju čak ni oni koji su ih mislili. Naše misli su kao majušne spore koje se razmnožavaju – spolja i iznutra – u milionskom broju. Samo maleni deo preživljava i donosi plod. … Kulturu, „opšte stremljenje“ ka duhovnoj pismenosti, možemo definisati stepenom do kog se prvorazredno mišljenje raširilo i utelotvorilo u opštim vrednostima i praksama, ili pak nije. Da li su kreativne misli prihvaćene u školama i doživele opštedruštveno priznanje? Da li su doprele do unutrašnjeg uha, čak i kada je proces slušanja često tvrdoglavo spor i opterećen vulgarizacijom. Da li se autentično mišljenje i njegovo receptivno vrednovanje ometa, čak sprečava putem političkog, dogmatskog i ideološkog poricanja koje ne misli?
Neregistrovani korisnik, 20.09.2021 07:47