Kako preživjeti u suvremenoj džungli

Odlomak:

Zbog čega su ljudi nasilni prema drugima

Postoji veliki broj uzroka, od kojih ću nabrojati samo najvažnije. Neki su takve obrasce ponašanja naučili od svojih roditelja jer su odrasli u okolini u kojoj je bilo sasvim normalno da tata digne ruku na mamu. Neki pak boluju od psihičkih smetnji ili mentalnih poremećaja pa im je agresija jedini alat za rješavanje životnih problema. Kod nekih ćete samo pronaći nedostatak empatije prema drugima. Neki su se pak kretali u društvu gdje je agresija bila poželjno ponašanje te su se morali tako ponašati da bi „ispali face“. A neki imaju „agresivniju“ genetiku – i onda njihov mozak jednostavno funkcionira drugačije. Kao stroj u kojem su neke žice jednostavno krivo spojene. Možemo sad nabrajati do preksutra. Izlaganjem agresiji (uživo, u medijima ili u videoigrama) povećava se vjerojatnost da ćemo i mi postati agresivni. A ona se širi kao zarazna bolest.

Agresivno ponašanje češće ćemo vidjeti kod pojedinaca koji imaju osjećaj da su odbačeni od strane ljudi do kojih im je stalo. Agresivnu djecu okolina često doživljava kao kompetentniju, te će oni češće uživati popularnost druge djece. Agresija posebice izlazi na vidjelo kada je uparena s alkoholom. Ponekad ćete je pronaći i kod depresivnih ljudi koji su ljuti na svoje stanje bezvoljnosti i bespomoćnosti. Praktički bilo što što vodi do nelagode može rezultirati agresijom. Nije ni čudo da su ljudi agresivniji u ljetno doba kada su izloženi nesnosnim vrućinama.

Što je u pozadini agresije

U podlozi svake agresije nalazi se frustracija. Oni su kao prst i nokat. Neki postaju agresivni kada ne mogu riješiti problem, a neki ga rješavaju – upravo agresijom. Agresiju je teško kontrolirati čisto zbog biologije našeg mozga. Naime, dio mozga odgovoran za emocije toliko je „snažan“ da nas na trenutke jednostavno preuzme. Kao da je otmičar preuzeo upravljanje našim vozilom. Negativnoj emociji ne možemo reći da ode ili da se ugasi. To ne ide tako. Emocije su ništa drugo nego prijenosi energije između naših živčanih stanica. Htjeti ne osjećati neku emociju je kao i reći srcu da ne kuca – jednostavno ne ide.

Ne volimo baš ulaziti u prepun tramvaj ili autobus, posebice kada nam se žuri negdje – već je to dovoljno da nas isfrustrira. I nećemo biti najsretniji kada nas netko slučajno gurne. Možda ćemo se naljutiti na tu osobu ili joj dobaciti nešto, međutim, nećemo je baš iscipelariti jer znamo da će taj postupak donijeti više štete nego koristi. Kao da imamo neku „unutarnju kočnicu“. Naime, mi u djeliću vremena napravimo analizu prednosti i nedostataka tog postupka i vrlo brzo shvatimo da su ovi „pozitivni“ faktori nadjačali „negativne“. Kod osoba koje imaju poteškoća s agresijom je obratno –negativni gotovo pa uvijek prevagnu. Ta unutarnja kontrola kod njih kao da se preusmjeri. Kao vlak koji samo promaši stanicu.

Frustracija je glavni sastojak agresije. Ona dolijeva ulje na vatru. A živimo u zemlji u kojoj je većina stanovništva više ili manje frustrirana. Socioekonomsko stanje nije bajno za sve. Postali smo žrtve kapitalizma, a pusta obećanja ostala su tek „mrtvo slovo na papiru“. Frustrirani smo manjkom financija, nemogućnošću razvoja, sustavom u koji se ne možemo pouzdati i koji ograničava slobodu života te činjenicom da si ne možemo priuštiti neke stvari kao i drugi. I zbog te kontinuirane frustracije, iskalit ćemo se na slučajnom prolazniku. Onu rubriku crne kronike kao da je obasjalo jedno novo svjetlo.

Ali ako agresivci znaju da mogu upasti u probleme, zbog čega su – iznova agresivni? Istraživanja su pokazala da agresivno ponašanje simulira iste moždane stanice koje se aktiviraju kada konzumiramo kokain, kockamo ili se upuštamo u rizična seksualna ponašanja. Za te ljude osjećaj je dobar. Za njih je agresija jedna vrsta ovisnosti.

Ovdje svakako treba napomenuti jednu stvar: nije agresija rezervirana samo za slučajeve kada impulzivno fizički nasrnemo na nekoga. Ne, ona se nalazi i u podlozi nešto „pritajenijih“ ponašanja. Kada pažljivo promišljamo i planiramo kako nauditi ili osvetiti se nekome – to je isto oblik agresije.